Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) najviša je znanstvena institucija i umjetnička institucija u Hrvatskoj. Akademija potiče i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetničku i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu.
U duhu ideja Hrvatskoga narodnog preporoda, bila je zamišljena kao središnja znanstvena i umjetnička institucija svih južnoslavenskih naroda pa je 1861. i osnovana pod nazivom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) pod kojim je djelovala do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 1941., kada je ukinuta i osnovana pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Nakon Drugoga svjetskog rata obnovljena je pod nazivom JAZU (1947.), da bi Hrvatski sabor 1991. izglasao novi Zakon o Akademiji i donio odluku o njezinu ponovnom preimenovanju u HAZU.
Iako je Akademija državna institucija koja je i za vrijeme socijalizma bila od države podržavana, neki od članova Akademije sudjelovali su kulturno-opozicijskim aktivnostima. Isticali su se kao borci za ravnopravnost hrvatske kulture i jezika, ponajprije za vrijeme Hrvatskoga proljeća, poput Milana Moguša i Božidara Finke, a na tom planu su i neke Akademijine jedinice odigrale sličnu ulogu poput Instituta za jezik JAZU-a koji je, pod ravnanjem Ljudevita Jonkea, bio jedan od supotpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.
Akademija je podijeljena u razrede, pri čemu su isprva djelovala tri, a danas ih ima devet (1. za društvene znanosti; 2. za matematičke, fizičke i kemijske znanosti; 3. za prirodne znanosti; 4. za medicinske znanosti; 5. za filološke znanosti; 6. za književnost; 7. za likovnu umjetnost; 8. za glazbenu umjetnost i muzikologiju; 9. za tehničke znanosti). Akademija ima i svoje zavode i odsjeke po čitavoj Hrvatskoj. Njena glavna tijela su Skupština Akademije koju čine svi redoviti članovi, te Predsjedništvo, koje je izvršni organ Skupštine. Unutar Akademije djeluje Zaklada HAZU-a radi financijske potpore značajnijim znanstveno-istraživačkim projektima. Ima i značajnu nakladničku djelatnost u okviru koje publicira mnogobrojne časopise, knjige, monografije, rječnike, kataloge izložaba i sl.
U sklopu Akademije nalazi se i njezin Arhiv koji je počeo djelovati odmah s početkom njezina rada 1867. godine. Sadrži arhivsku građu koja je važan dio baštine hrvatskoga i drugih naroda, a odnosi se na razdoblje od 11. stoljeća pa sve do danas. Uz stručne arhivske, konzervatorske, restauratorske i druge poslove, djelatnici Arhiva bave se i znanstvenom i izložbenom djelatnošću.
Arhiv djeluje u cjelinama: Središnja zbirka (rukopisi, isprave, ostavštine, stari administrativni arhiv HAZU-a, filigranološka, kartografska, sigilografska i druge skupine, diplome, fototeka itd.), Orijentalna zbirka, razne zbirke, Laboratorij za restauriranje i konzerviranje, Fotolaboratorij i Knjigovežnica. Tu su i priručne knjižnice Središnje i Orijentalne zbirke. Arhiv je do 1892. postojao kao dio Knjižnice Akademije.
