Fotograf Tošo Dabac rođen je u općini Nova Rača kraj Bjelovara godine 1907. Osnovnu školu završava u Novoj Rači, a nakon preseljenja u Samobor pohađa Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio.
Prvi put se s fotografijom susreće 1924., a njegova prva sačuvana fotografija je panorama Samobora od 7. ožujka 1925. Prvi put se predstavlja na izložbi amatera u Ivancu 1932. godine. Jedan je od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Već od tridesetih godina sudjeluje na nizu izložbi u zemlji i inozemstvu, a 1938. dobitnik je i jedne od najznačajnijih nagrada – Camera Craff. Godine 1951. Foto savez Jugoslavije dodijelio mu je titulu majstora fotografije, a bio je i član američkog društva Photographic Society of America.
U Drugome se svjetskom ratu borio na strani partizana. Nakon rata se pridružio Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH). U više je navrata angažiran da fotografira motive diljem Jugoslavije (Istra, Dubrovnik, radne akcije u Bosni i Hercegovini…), ali i gostovanja umjetnika iz Jugoslavije u Torontu 1949., Chicagu 1950., Moskvi 1958. i na Expou u Bruxellesu 1958. godine.
Izlagao je na međunarodnim izložbama Das menschliche Antlitz Europas i Was ist der Mensch?. Godine 1966. primio je državnu nagradu Vladimir Nazor za najveća postignuća u vizualnim umjetnostima, a iste je godine primio i nagradu za životni rad Foto saveza Jugoslavije.
Kao apolitična osoba, Tošo Dabac nije sudjelovao ni u kakvom opozicijskom djelovanju spram socijalističkog režima, ali je svoj Atelje otvorio velikom broju umjetnika, prvenstveno apstraktnog izričaja, koji su se u njemu družili pedesetih i šezdesetih godina, te ga time učinio jednim od važnijih kulturnih središta u Zagrebu.
