Godine 2009. izdani su u obliku knjige izabrani Kustićevi novinarski tekstovi (oko petina od ukupnog broja članaka kolumne) iz gotovo četrdesetgodišnjega razdoblja, od 1960-ih godina do početka ovog stoljeća, a tiču se njegova pisanja u rubrici Pisma seoskoga župnika u Glasu Koncila. U njima se Kustić bavio različitim temama. Osim vjerske i teološke tematike, često je zadirao i u društveno-političke teme. Kustićevo novinarsko pisanje i uređivanje u Glasu Koncila bilo je pod posebnim prismotrom Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama.
Primjerice, komunističke vlasti su preko dojave rečene Komisije zabranile rasturanje Glasa Koncila br. 21. - 22. listopada 1972. godine u kojem su apostrofirale među drugim člancima i Kustićev članak, inače tadašnjega urednika lista, pod naslovom Sedamnaest stoljeća svetog prkosa. U tom članku Kustić je uzeo primjer sv. Poliona koji je izabrao smrt zato što se nije htio odreći kršćanstva pred rimskim sucem Probom. Kustić ističe u tom kontekstu sljedeće: „Osobito je Polion tvrdio da ima zakona pravednih koje su kršćani dužni obdržavati, ali da ista vlast zna izdati odredbe koje nisu pravedne, zakone koje vjernik ne smije prihvatiti.“ (Kustić, 2009: 116) Na to su vlasti sugerirale da je ovim, doduše u prenesenom značenju, Kustić „pozvao građane na neposlušnost i nepoštivanje Ustava i Zakona SFRJ i SRH.“ (Mikić, 2016: 445)
