Početkom 1972. godine Općinska konferencija Saveza komunista Hrvatske u Zadru imenovala je radnu grupu sa zadatkom ispitivanja i utvrđivanja političke odgovornosti 16 članova Partije optuženih za eskalaciju „masovnoga pokreta“ u gradu Zadru.

Kao što su reformistički komunistički vođe na republičkoj razini, Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar i ostali, dali ostavke na svoje položaje nakon sastanka u Karađorđevu, tj. u prosincu 1971., jednako su postupili i lokalni partijski čelnici koji su ih podupirali. Tako je i Ivan Aralica – u to doba ravnatelj Pedagoške gimnazije – dao ostavku na svoj položaj zamjenika predsjednika Konferencije SKH općine Zadar. To nije bilo dovoljno pa se našao pod istragom spomenute radne grupe. Premda u Araličinim tekstovima i izjavama nije bilo inkriminirajućih dijelova koji su ga mogli poslati u zatvor, radna grupa koja je provela istragu pronašla je sljedeće dokaze protiv njega:

A) kao zamjenik predsjednika Konferencije SKH općine Zadar na konferencijama je dopuštao nacionalističko-šovinistički obojene diskusije, sudjelovao je u diskusijama u kojima je isticao pozitivno djelovanje Matice hrvatske, nije osuđivao nacionalistička istupanja pojedinaca na tim konferencijama, podnosio je referate ili koreferate koji su odražavali težnje nacionalnoga pokreta;

B) na priredbi „Hrvatska jučer i danas“ omogućio je nastup Petra Šegedina bez obzira na njegove političke kvalifikacije, a u tzv. „politizaciji masa“ nije vidio ništa negativno, premda je bilo jasno da se radi o srži ideologije masovnoga pokreta;

C) kao predsjednik ogranka Matice hrvatske aktivno je sudjelovao u njezinom radu i kreiranju njezine politike, te u osnivanju pododbora MH-a u Ninu i selima. Premda je znao da se MH pretvara u političku partiju, davao je pozitivne ocjene o njezinom radu što kao politički rukovodilac nije smio;

D) aktivno je sudjelovao u organizaciji priredbe „Hrvatska jučer i danas“ s predstavnicima Saveza omladine što je imalo poznate političke posljedice;

E) podupirao je studentski list Zoranić i stavove na liniji masovnoga pokreta;

F) angažirao se u slamanju otpora uredništva tjednika Narodnoga lista da bi se ono podvrgnulo stavovima i potrebama političkih snaga na vlasti;

G) bio je aktivni član povjerenstva za preimenovanje ulica i trgova što je imalo poznate političke posljedice. (Aralica, 2014: 128-129)

Premda partijska ćelija u Araličinoj radnoj organizaciji (Pedagoška gimnazija u Zadru) nije našla nikakvu odgovornost u njegovim djelima, radna grupa je ipak donijela zaključak da je „njegov doprinos u eskalaciji masovnoga pokreta bio izuzetno velik.“ (Aralica, 2014: 129) Zbog toga je Aralica bio isključen iz Saveza komunista Hrvatske u svibnju 1972.