Alenka Puhar je slovenska novinarka, prevoditeljica i publicistica rođena 1945. u Černomelju. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Sveučilištu u Ljubljani. Već se 1970-ih godina pridružuje intelektualnom krugu mlađih slovenskih disidenata, a u 1980-ima se značajnije angažira u pokretu za ljudska prava, poglavito za ukidanje smrtne kazne u Jugoslaviji.
Radila je kao novinarka u ljubljanskome Delu i Novoj reviji, te kao prevoditeljica i istraživačica. Prijelomnicu u njezinu profesionalnom životu i pogledima na društvo imao je prijevod knjige Georgea Orwella 1984., koju je prevela 1967. godine na slovenski jezik. To je bio prvi prijevod ove knjige na neki od jezika komunističkih zemalja. Prevodeći Orwella, Puhar je shvatila koliko je jugoslavensko društvo slično onome prikazanom u distopijskom romanu 1984., te tada mijenja svoj pogled na društvo i postaje najprije latentni opozicionar, a u 1980-ima i javni. Godine 1983. jedna je od organizatora peticije za ukidanje smrtne kazne, 1987. sudjeluje u osnivanju jugoslavenske sekcije Međunarodnoga helsinškog odbora za ljudska prava. Bila je u vodstvu Odbora za zaštitu ljudskih prava koji krajem 1980-ih postaje najvećom društvenom platformom u Jugoslaviji koja 1988. organizira masovne prosvjede u Ljubljani. Aktivno je sudjelovala u slovenskom proljeću, a nakon osamostaljenja Slovenije nastavila je s novinarskim radom i borbom za ljudska prava kao članica Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) koji djeluje pri Vijeću Europe.
Alenka Puhar je autorica više publicističkih djela: Peticije, pisma in tihotapski časi (Petitions, Letters and Times of Smuggling, Maribor: Obzorja, 1985.), Slovenski avtoportret 1918-1991 (The Slovene Self-Portrait, 1918-1991, Ljubljana: Nova revija, 1992.), Angela Vode. Skriti spomin (The Hidden Memoir, ed. Alenka Puhar, Ljubljana, Nova Revija, 2004.) i Pozabljena polovica (The Forgotten Half, co-edited with Marta Verginella, Ljubljana: Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.). Također se među prvima bavila psihohistorijom djetinjstva na Balkanu i na tu temu je napisala monografiju Prvotno besedilo življenja (The Primary Text of Life, Zagreb: Globus, 1982.).
