alternativni oblici obrazovanja
alternativni životni stilovi i otpor u svakodnevnici
avangarda, neoavangarda
cenzura
demokratska opozicija društveni pokreti državni nadzor
etnički pokreti
feministički pokret
film filozofski/teoretski pokreti glazba
iseljeništvo/egzil
kazalište i izvedbene umjetnosti
književnost i književna kritika kritička znanost
lijepe umjetnosti
manjinski pokreti
mirovni pokreti nacionalni pokreti narodna kultura
nezavisno novinarstvo
omladinska kultura partijski disidenti
pokreti za ljudska prava
popularna kultura
preživjele žrtve progona autoritarnih/totalitarnih režima
prizivatelji savjesti
samizdat i tamizdat
studentski pokreti umjetnosti novih medija underground kultura
vizualne umjetnosti
vjerski aktivizam zaštita okoliša
znanstvena kritika
crteži i karikature
film
fotografije
glasovne snimke
glazbene snimke
grafike memorabilije
namještaj
odjeća ostala umjetnička djela
ostalo
pravna i/ili financijska dokumentacija predmeti primijenjene umjetnosti publikacije rukopisi
rukotvorine siva literatura
skulpture
slike tehnička oprema video snimke
Zbirka fotografija hrvatskoga konceptualnog umjetnika Tomislava Gotovca predstavlja performanse iz godina 1980. i 1981. u kojima umjetnik preko četiri performansa („Čitanje novina“, „Slušanje radija“, „Gledanje televizije“ i „Telefoniranje“) iščekuje smrt predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, time ukazujući na društvenu i medijsku psihozu aktualnog trenutka. Riječ je o radu koji koristi subverzivnu strategiju kojom umjetnik na indirektan način uvlači publiku i socijalističku vlast u performans, ostavljajući im na razmišljanje – što umjetnik prikazuje.
Privatna zbirka o zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji sastoji se od uspomena iz razdoblja između 1985. i 1989. godine. Škola se tada zvala Obrazovni centar za jezik, a njezina specifičnost bila su dva razreda koja su zadržala klasični program. To je tada bio presedan jer su u sklopu tzv. “Šuvarove reforme” 1975./76. koja je promovirala tzv. “usmjereno obrazovanje” sve gimnazije u SR Hrvatskoj bile pretvorene u neku vrstu strukovnih škola koje su trebale pripremiti srednjoškolce za tržište rada. Iz komunističke perspektive klasična naobrazba ocijenjena je kao nepotrebni građanski elitizam koji odabrane đake priprema jedino za sveučilište i time podržava društvenu nejednakost.
Zbirka „Povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ pokriva neke od najintrigantnijih aspekata života hrvatskih gej muškaraca i lezbijki u socijalističkome razdoblju (1945. – 1990.). Prikupljene sudske presude za istospolne seksualne odnose svjedoče o razdoblju aktivnoga progona homoseksualnosti, ponajviše u poslijerevolucionarnom razdoblju, kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina. Iskazi sjećanja govore o svakodnevnom životu gej muškaraca i lezbijki u doba socijalizma, često i o oblicima individualnoga ili kolektivnog otpora institucionalnoj i socijalnoj homofobiji.
Zbigniew Libera is one of the most renown Polish visual artists. He is considered to be the key figure of the Polish „critical art” of the 1990s and a pioneer of video art, which he had created since the early 1980s. Libera’s archive comprises materials from his childhood and youth (until 1991). These include notes, drawings, documents, photographs and video recordings, as well as his early edited works from the time when he participated in the Pitch-in Culture artistic milieu in Łódź.