COURAGE

povezivanje zbirki

Tradicija arhiviranja u Zadru seže u srednji vijek, još kada je Zadar bio dio Mletačke Republike. Godine 1390. riječ „arhiva“ spominje se po prvi put na hrvatskom tlu u dokumentu koji je napisao zadarski bilježnik (archivium communis Jadre = arhivi zadarske općine). Godine 1624. osnovan je Arhiv generalnoga providura u Zadru, a to se smatra početkom sustavnoga i organiziranog pohranjivanja dokumenata. Takva arhivska praksa nastavljena je i nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, kako pod francuskom, tako i pod austrijskom vlašću. U poslijeratnom razdoblju Arhiv postaje Državni arhiv za većinu Dalmacije, uključujući otoke Pag i Rab. Zabilježen je kao jedan od četiri najveća regionalna arhiva u Hrvatskoj. Osnivanjem arhiva u Šibeniku i Splitu njegova je nadležnost smanjena te ostaje nadležan samo za Zadarsku županiju i dijelove Ličko-senjske županije. 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)  najviša je znanstvena institucija i umjetnička institucija u Hrvatskoj. Akademija potiče i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetničku i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu.

U duhu ideja Hrvatskoga narodnog preporoda, bila je zamišljena kao središnja znanstvena i umjetnička institucija svih južnoslavenskih naroda pa je 1861. i osnovana pod nazivom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) pod kojim je djelovala do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 1941., kada je ukinuta i osnovana pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Nakon Drugoga svjetskog rata obnovljena je pod nazivom JAZU (1947.), da bi Hrvatski sabor 1991. izglasao novi Zakon o Akademiji i donio odluku o njezinu ponovnom preimenovanju u HAZU.

Iako je Akademija državna institucija koja je i za vrijeme socijalizma bila od države podržavana, neki od članova Akademije sudjelovali su kulturno-opozicijskim aktivnostima. Isticali su se kao borci za ravnopravnost hrvatske kulture i jezika, ponajprije za vrijeme Hrvatskoga proljeća, poput Milana Moguša i Božidara Finke, a na tom planu su i neke Akademijine jedinice odigrale sličnu ulogu poput Instituta za jezik JAZU-a koji je, pod ravnanjem Ljudevita Jonkea, bio jedan od supotpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.

Akademija je podijeljena u razrede, pri čemu su isprva djelovala tri, a danas ih ima devet (1. za društvene znanosti; 2. za matematičke, fizičke i kemijske znanosti; 3. za prirodne znanosti; 4. za medicinske znanosti; 5. za filološke znanosti; 6. za književnost; 7. za likovnu umjetnost; 8. za glazbenu umjetnost i muzikologiju; 9. za tehničke znanosti). Akademija ima i svoje zavode i odsjeke po čitavoj Hrvatskoj. Njena glavna tijela su Skupština Akademije koju čine svi redoviti članovi, te Predsjedništvo, koje je izvršni organ Skupštine. Unutar Akademije djeluje Zaklada HAZU-a radi financijske potpore značajnijim znanstveno-istraživačkim projektima. Ima i značajnu nakladničku djelatnost u okviru koje publicira mnogobrojne časopise, knjige, monografije, rječnike, kataloge izložaba i sl.

U sklopu Akademije nalazi se i njezin Arhiv koji je počeo djelovati odmah s početkom njezina rada 1867. godine. Sadrži arhivsku građu koja je važan dio baštine hrvatskoga i drugih naroda, a odnosi se na razdoblje od 11. stoljeća pa sve do danas. Uz stručne arhivske, konzervatorske, restauratorske i druge poslove, djelatnici Arhiva bave se i znanstvenom i izložbenom djelatnošću.

Arhiv djeluje u cjelinama: Središnja zbirka (rukopisi, isprave, ostavštine, stari administrativni arhiv HAZU-a, filigranološka, kartografska, sigilografska i druge skupine, diplome, fototeka itd.), Orijentalna zbirka, razne zbirke, Laboratorij za restauriranje i konzerviranje, Fotolaboratorij i Knjigovežnica. Tu su i priručne knjižnice Središnje i Orijentalne zbirke. Arhiv je do 1892. postojao kao dio Knjižnice Akademije.

Hrvatska kinoteka utemeljena je kao nacionalni filmski arhiv Zakonom o kinematografiji iz 1976. godine. Od 1979. godine djeluje kao zasebni odjel u sastavu Hrvatskoga državnog arhiva. Hrvatska kinoteka prikuplja domaću filmsku proizvodnju, strane filmove distribuirane i prikazivane u Hrvatskoj, popratno filmsko gradivo koje dokumentira nastanak filmskoga djela (scenarije, knjige snimanja, filmske fotografije, filmske plakate i druge reklamne publikacije), zvučne zapise na različitim nosačima, kao i projekcijsku i snimateljsku filmsku tehniku, te čuva, obrađuje i provodi mjere zaštite i restauracije audiovizualnoga gradiva kao dijela ukupnoga arhivskog gradiva Hrvatskoga državnog arhiva. Od osnutka do danas prikupljeno je oko 15 000 naslova domaće i strane filmske produkcije radi očuvanja audiovizualne baštine koja je nezamjenjiv izvor za proučavanje i razumijevanje nacionalne povijesti, kulture i društvenoga života općenito.

Važan segment rada Hrvatske kinoteke je izdavaštvo, a s matičnom kućom, Hrvatskim državnim arhivom, Hrvatska kinoteka objavljuje knjige o hrvatskoj filmskoj povijesti kao dio serije pod naslovom Izvori za povijest hrvatskog filma i kinematografije. Pored toga izdaje i DVD izdanja s odabranim programima iz hrvatske filmske baštine koja je pritom digitalizirana i digitalno restaurirana, te na ovaj način ponovo predstavljena publici. Između ostaloga izdan je i najstariji sačuvani dugometražni igrani  hrvatski  film Lisinski Oktavijana Miletića iz 1943. godine, potom odabrani naslovi filmskih materijala o Zagrebu, Zagreb na filmu od 1915-1945,  te kompilacija Oktavijan Miletić: AMATERSKI FILMOVI. Kinoteka sadržava i filmsku baštinu Nikše Fulgosija koja uključuje njegove filmove i pisane materijale poput scenarija i druge dokumentacije.

Hrvatski audiovizualni centar javna je ustanova koja se bavi poticanjem proizvodnje audiovizualne djelatnosti i promicanjem audiovizualne kulture. Rad Centra opisan je Nacionalnim programom audiovizualnog stvaralaštva – strateškim dokumentom u kojem se opisuju ciljevi koje Centar provodi i ostvaruje za vrijeme mandata aktualnoga ravnatelja. Sredstva za rad Centra i provedbu Nacionalnoga programa osiguravaju se iz državnoga proračuna te iz dijela ukupnoga godišnjeg bruto-prihoda ostvarenog obavljanjem audiovizualnih djelatnosti. (Izvor: https://www.havc.hr/o-nama)