COURAGE

povezivanje zbirki

Rukopis članka tiče se Brandtovih sjećanja na njegovo djelovanje kod čina sastavljanja i potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz ožujka 1967. godine. Opisuje strah koji je vladao među potpisnicima Deklaracije i članovima Upravnog odbora Matice hrvatske od represije režima prilikom njezina iznošenja u javnost. Osim što opisuje svoj doprinos njezinoj izradi, također naglašava da se u klimi tzv. liberalizacije Titova režima Matica hrvatska uspjela osloboditi kontrole tajne policije. Kao središnju osobu kojoj pripada najviše zasluga za Deklaraciju imenuje profesora s Katedre za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ljudevita Jonkea. Na kraju, opisuje sudbinu potpisnika Deklaracije koji su skupa s njim izbačeni ili posve marginalizirani iz hrvatskoga znanstvenog i kulturnog života nakon sloma Hrvatskoga proljeća 1971. godine.

Rukopis za članak Državna kriza Titove Jugoslavije napisan je nakon što je Tito srušio hrvatsko rukovodstvo u Karađorđevu u prosincu 1971., a u povodu izlaska jedne od Ciliginih knjiga o tome pitanju. Ciliga opisuje jugoslavensku krizu kao složeni koloplet političkih i ekonomskih problema. Ne samo da nacionalno pitanje izaziva državnu krizu, nego mu se sada pridodaje i kriza samoupravnog socijalizma kao modela državnog kapitalizma. Ciliga je smatrao da bez političkog pluralizma i široke demokratizacije te stvaranja labave konfederalizacije, Jugoslavija odlazi u sigurnu propast i moguće nove međunacionalne ratove. U konačnici, priželjkuje svrgavanje komunista s vlasti i transformaciju Jugoslavije iz diktature u demokraciju s jedne, a s druge strane njezino pretvaranje de facto u savez suverenih država. 

U ovom rukopisu jednog članka koji je napisan 1954. godine Ciliga je poslao kritičku poruku Titovom odnosu prema nacionalnom pitanju. Ciliga drži da nacionalno pitanje koje je potresalo staru Jugoslaviju nije riješeno ni u novoj Jugoslaviji, nego da u njoj i dalje Srbija dominira nad drugim republikama. Federalni model države, koji su Tito i komunisti proklamirali u ustavu države nakon rata, nikada nije zaživio, nego je u stvarnosti postojao snažni centralizam, koji nije dopuštao slobodniji i autonomniji razvoj jugoslavenskih naroda. Dapače, Ciliga smatra da nacionalno pitanje, bez obzira na socijalističku revoluciju i dalje nagriza jedinstvo Jugoslavije. Zapravo ne postoji simetrična federacija kako su to Tito i komunistička partija proklamirali, nego je u konstelaciji federalnih članica na djelu srpska prevlast. To je bila prepreka u stvaranju balkanske konfederacije Južnih Slavena nakon rata, jer bi pristup Bugara tom savezu ugrozio tu prevlast.