COURAGE

povezivanje zbirki

Hrvatski i američki povjesničar Jere (Jerome) Jareb rođen je 3. svibnja 1922. u Prvić Šepurini, a umro je u 22. studenog 2017. u Charlottesvilleu (Virginia) u SAD-u. Nakon završetka realne gimnazije u Šibeniku napušta grad zbog talijanske okupacijske vlasti u rujnu 1941. godine i odlazi u Zagreb gdje je upisao Pravni fakultet. Zbog slabog zdravlja nije bio regrutiran u vojsku te ulazi u uredništvo časopisa Ustaška mladež u kojemu do kraja rata objavljuje publicističke i povijesne članke. U jesen 1944. teško je obolio od tuberkuloze kostiju desne noge, zbog čega mu je u srpnju 1947. amputirana noga. Početkom svibnja 1945. umjesto na predviđeno bolničko liječenje, otišao je u izbjeglištvo, te je krajem mjeseca završio u logoru za izbjeglice u predgrađu Klagenfurta. U logoru je boravio tri mjeseca nakon čega je poslan u bolnicu u kojoj je ostao do svibnja 1949. godine. U Klagenfurtu je boravio do prosinca 1951. kada prelazi u Salzburg radi traženja vize za iseljenje u SAD.

U siječnju 1952. doplovio je u New York gdje mu je živio otac, predratni ekonomski emigrant i u tom je gradu živio do 1966. godine. Bio je jedan od osnivača Hrvatske akademije u Americi osnovane 1953. i njen izvršni tajnik prve četiri godine, a kasnije i predsjednik. Uz Karla Mirtha bio je urednikom Akademijinog časopisa Journal of Croatian Studies koji je osnovan 1960. godine. Od 1953. do 1995. bio je povjerenikom Hrvatske revije za vezu s pretplatnicima. Iste godine upisuje studij povijesti na Sveučilištu Columbia gdje 1955. postaje prvostupnikom (Bachelor of Science), a diplomirao je (MA) 1958. godine. Poslijediplomske studije iz novovjekovne povijesti istočne Europe s naglaskom na srednjoistočnoj Europi te na novovjekovnoj povijesti zapadne Europe završio je 1964. obranivši doktorsku disertaciju na temu Jadransko pitanje od lipnja 1919. do veljače 1924. Za vrijeme boravka u New Yorku stalno je pribavljao knjige iz domovine koje su mu bile potrebne za studij hrvatske povijesti. Knjige mu je slala Olga Živković, tada namještenica u Leksikografskom zavodu. Iz te kolegijalne veze razvila se i ona romantična te je Olga kao turist 1959. došla u SAD i udala se za Jeru Jareba (Matković, 2008: 722).
Od 1963. do 1966. predavao je na Sveučilištu Rutgers (država New Jersey), a 1966. dobio je stalno namještenje na Sveučilištu sv. Franje u Lorettu (država Pennsylvania) gdje je predavao europsku i svjetsku povijest do umirovljenja 1992. godine. Od 1968. do umirovljenja bio je predstojnikom (chairman) sveučilišnog Odsjeka za povijest.
U knjizi Pola stoljeća hrvatske politike, koja je prvotno nastala kao kritički osvrt na memoare Vladka Mačeka koji su objavljivani u nastavcima u Hrvatskoj reviji (1959.), a potom i prošireno kao knjiga (1960.) objavljena u Buenos Airesu, obradio je hrvatsku političku povijest od 1895. do 1945. s naglaskom na povijest Ustaškog pokreta i NDH. U toj je knjizi dao jedan drugačiji pogled na povijest hrvatske politike 20. stoljeća od one kakva je prevladavala u Hrvatskoj i drugim dijelovima Jugoslavije. Nakon objavljivanja te knjige stupio je u bliži kontakt s hrvatskom političkom emigracijom. Intervjuirao je i održavao razgovore s brojnim hrvatskim emigrantima, od Vladka Mačeka, Jurja Krnjevića, Lovre Sušića, Eugena Dide Kvaternika. U kontaktu je bio i s povjesničarima i drugim intelektualcima iz domovine poput Ljube Bobana, Bogdana Krizmana, Zvonimira Kulundžića. Njegovu su knjigu zapazili te kao vrijedno i profesionalno djelo cijenili povjesničari u domovini, iako je ona bila zabranjena u Jugoslaviji. Autor je i knjiga Zlato i novac Nezavisne Države Hrvatske izneseni u inozemstvo 1944. i 1945.: dokumentarni prikaz (1997.) te Državno gospodarstveno povjerenstvo Nezavisne Države Hrvatske od kolovoza 1941. do travnja 1945.: dokumentarni prikaz (2001.). Na zalasku karijere bio je i vanjski suradnik Hrvatskoga instituta za povijest.
Tijekom svojeg akademskoga rada sakupljao je svoju zbirku knjiga i drugih publikacija koju je posredovanjem dr. sc. Marija Jareba 1997. donirao Hrvatskom institutu za povijest. Aktivno je djelovao na tome da se sačuva kulturna i povijesna baština hrvatskih emigranata pa je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici donirao emigrantske novine i časopise, a dokumentaciju hrvatskih emigranta Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Iako je bio antikomunist, nije djelovao u političkim organizacijama niti je prešao u politički aktivizam, djelovao je isključivao na kulturnom i znanstvenom planu, nastojeći očuvati baštinu hrvatske emigracije i istraživati one sfere i teme hrvatske povijesti poput tema iz povijesti NDH koje komunistički režim nije dao istraživati ili je o njima imao jednostran i ideološki intoniran stav.

Monsinjor Augustin Juretić rođen je 1890. u Martinovu Selu, današnja općina Jelenje. Diplomirao je teologiju i filozofiju u Senju 1914. godine te je iste godine zaređen za svećenika Senjsko-modruške biskupije. U kolegiju Augustineuma u Beču stječe akademsko zvanje doktora bogoslovnih znanosti, a u Louvainu u Belgiji završava i studij sociologije. Nakon povratka u Zagreb obnaša funkciju tajnika Hrvatskoga katoličkoga narodnog saveza, tajnika Radničkoga strukovnog saveza, te tajnika Hrvatskoga katoličkog seniorata. Radio je kao profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, bio župnik u Slunjskome dekanatu, a 1930. Papa Pio XI. imenovao ga je svojim tajnim komornikom i dodijelio mu naslov monsinjora.

U mlađim je danima blizak Hrvatskoj pučkoj stranci (HPS), a kasnije postaje simpatizerom Hrvatske seljačke stranke (HSS). Godine 1928. odlazi u Beograd gdje postaje predstojnikom ureda HPS-ova ministra socijalne politike i načelnik Ureda za katoličke vjerske škole u Ministarstvu prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U  Beogradu obnaša niz funkcija, a 1930. imenovan je konzultorom Beogradske biskupije. Godine 1939. vraća se u Zagreb gdje biva imenovan začasnim kanonikom Senjskoga kaptola, začasnim prisjednikom Duhovnoga stola Zagrebačke nadbiskupije. Iste godine povodom 25. godišnjice misništva princ Pavle Karađorđević dodjeljuje mu odlikovanje V. stupnja – Bijeli orao.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Juretić ostaje angažiran na više polja, između ostaloga sudjelovao je u zbrinjavanju brojne djece izbjegle iz ratom ugroženog kozaračkoga područja u Bosni i Hercegovini. Zagreb napušta 1942. na savjet svojega prijatelja zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i Vladka Mačeka, da bi u inozemstvu uspostavio vezu s jugoslavenskom vladom i političarima Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Londonu. Najprije odlazi u Rim, a ubrzo u Švicarsku. Nastavlja s karitativnim radom te djeluje pri Međunarodnome tijelu Crvenoga križa u Švicarskoj kao predstavnik Crvenoga križa NDH.

Mons. Augustin Juretić bio je čovjek širokih interesa (svećenik, političar, publicist, karitativni djelatnik) koji se tijekom života angažirao na raznim poljima, a najviše je traga ostavio u novinarstvu i publicistici. Nakon odlaska u emigraciju 1942., a godine 1947. u Švicarskoj pokreće časopis Hrvatski dom. Časopis je idejno haesesovski i katolički orijentiran. U 12 godina boravka u inozemstvu kontaktirao je, ne samo s hrvatskom emigracijom, nego i sa stranim svećenicima, novinarima, diplomatima i političarima. Plasira vijesti iz Jugoslavije i tako upozorava na prirodu komunističkoga režima u Jugoslaviji i, za njega najvažnije, sustavni teror nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom. Osim u Hrvatskome domu, aktivan je i u drugim emigrantskim časopisima – Naša nada, Hrvatski katolički pučki kalendar Srca Isusova i Marijina, Hrvatski glas. U njegovu pisanju vidljivo je veliko zalaganje za oslobođenje Hrvatske od komunističke vlasti i slom komunističkoga sustava u Jugoslaviji, a u konačnici i stvaranje samostalne hrvatske države. 

Rozina Jadrná (née Pokorná) was a Czech journalist and host of the music broadcast on Radio Free Europe. She emigrated from Czechoslovakia in 1948. After a short stay in Paris, she began her career in broadcasting at RFE in 1951 in Munich. She worked there as a radio host and from 1965 also as a DJ in the show “Odpoledne s hudbou” (Afternoon with music). The show, which played contemporary pop, jazz and rock music, focusing on young listeners, was very popular. Rozina Jadrná distinctively co-created its atmosphere, led correspondence and had other forms of contact with its listeners and also hosted a show called “Vzkazy domovu” (Messages Sent Home). After the occupation in August 1968, she personally engaged in helping emigrants, for example accommodating Karel Kryl. In 1980 she co-founded, together with her husband Karel Jadrný, exile edition “Arkýř”. Her activities, e.g. this contact with Czechoslovakia, were followed by the State Security (StB) for a long time – including StB’s well-known agent Minařík. After Rozina Jadrná’s death in April 1988 in Munich, there was a memorial service in the Church of the Most Sacred Heart of Our Lord in Prague; RFE was able to inform listeners about the event thanks to a telephone call by an anonymous listener.

The oppositional activities of Roland Jahn began with the expatriation of the songwriter Wolf Biermann from the GDR in 1976. With relatively spectacular feats to his name, he was a member of the Peace and Human Rights movement. The Friedrich-Schiller University in Jena ex-matriculated Jahn in 1978 from studies in the Faculty of Economic Sciences. In the beginning of the 1980’s he had several stints in prison. Finally, in 1983 he was expatriated against his will. As a journalist with the Free Berlin radio sender, he played a pronounced role in giving a voice to the oppositional elements of the GDR within West Germany. Through his contacts he was able to smuggle printing and copying machines through the Iron Curtain into the GDR. Following reunification he continued work as a journalist. In 2011, the Federal Government appointed him Federal Commissioner for the Records of the State Security Service of the former German Democratic Republic.