Ciljevi:
Produbiti znanje, otkriti informacije i naučiti osnovne činjenice
Kompetencije:
- korištenje izvora, primjena terminologije, propitivanje čimbnika koji su utjecali na događanja;
- izdvajanje primjera koji oslikavaju što su obični ljudi mogli činiti pod ograničnjima
- primjeri osobne hrabrosti, samostalnog djelovanja unutar sustava
- sposobnost formuliranja adekvatnih pitanja temeljenih na nastanim materijalima
- saznati o metodologiji istraživanja kroz korištenje COURAGE Registra
autorica Barbara Hegedüs
Mogućnosti djelovanja u socijalizmu
Građani su općenito ili naučili živjeti unutar okvira sustava, ili su bili odgojeni u njemu. Naučili su životne strategije koje su im pomogle preživjeti u danim ograničenjima. Umjesto da budu aktivni u javnosti, ljudi su se povukli u privatnu sferu i prihvaćali su mogućnosti koje je sustav nudio. Da bi zadovolji svoje potrebe, odustali su od nekih građanskih sloboda, prihvatili zakon šutnje i raspravljali o politici samo iza zatvorenih vrata. U nekim su slučajevima potpuno izbjegavali govoriti javno, u skladu s čestom izrekom toga vremena: “Zidovi imaju uši”.
Bilo je, međutim, i kritički orijentiranih građana koji su zanemarili pravila i stvarnost koju je nametala vlast, te su izražavali protivljenje sustavu u svojem svakodnevnom životu ili unutar svojih zajednica. Često to nije značilo ništa više od autonomnog života i razmišljanja, odmaka od službenih ideologija, ili pridržavanja nacionalnih i seksualnih identiteta koji su prema tadašnjem socijalističkom morali i svjetonazoru smatrani neprihvatljivima. Neki su ljudi išli i korak dalje, pa su riskirali svoju osobnu slobodu, čak i svoj život, kako bi prokrijumčarili – na primjer – vjerske ili neke druge u komunizmu zabranjene publikacije na Zapad ili u svoje zemlje. Kako je „junak svakodnevice“ široka kategorija – ovaj materijal će dati nekoliko primjera svakodnevnog otpora iz socijalističkog razdoblja, ne stremeći pritom biti sveobuhvatnim.
Krijumčarenje kulture
Nicolae Ceausescu, predsjednik Socijalističke Republike Rumunjske stabilizirao je svoj monopolistički položaj kao partijski vođa i proglasio punu otplatu rumunjskih državnih zajmova kao primarni gospodarski cilj. Zbog toga se Rumunjska približila potpunom ekonomskom bankrotu, a život njezinih građana postao je nepodnošljiv. Dok su druga socijalistička društva 1980-ih bila uglavnom obilježena smanjivanjem državne represije, Rumunjska je ostala u potpunoj političkoj i kulturnoj izolaciji – ljudi su gladovali i zamrzavali se, a o rumunjskoj tajnoj policiji, poznatoj kao Securitate, širile su se strašne vijesti. Programi dvaju televizijskih kanala stalno su se smanjivali nakon 1985., a na kraju su bili ograničeni na emitiranje dva sata državnog propagandnog programa dnevno.
U ovakvoj zagušujućoj političkoj klimi uspostavljena je ilegalna krijumčarska mreža. Ljudi su se okupljali stisnuti u stanovima u stambenim blokovima kako bi gledali popularne američke komedije, akcijske i avanturističke filmove. To svojevrsno tajno kućno kino značilo je slobodu za mnoge ljude, a gledanje tih filmova može se promatrati kao opozicijski čin sam po sebi, jer su ljudi znali da Securitate zbog toga provodi racije. Irina Margareta Nistor, koja je prevodila i sinkronizirala oko 3000 filmova, postala je popularnom junakinjom, iako nitko nije znao kako ona izgleda sve do 1989. U svojoj privatnoj zbirci kod kuće postoji nekoliko bilježnica s naslovima filmova koje je prevela i sinkronizirala i oko 40 VHS traka. Danas je Nistor jedna od najpopularnijih filmskih kritičarki u Rumunjskoj.
U Čehoslovačkoj je zabranjena literatura (vjerske knjige, disidentska izdanja) bila krijumčarena na Zapad preko volontera, automobilom ili pješice, kroz planine. Granična policija često ih je zaustavljala, i pritom prijetila da će biti izbačeni iz škole ili posla ako odbiju otkriti izvore svojih krijumčarenih dobara. Dana 12. prosinca 1983. troje mladih ljudi pokušali su prokrijumčariti vjerske knjige, slike i trake kroz planine u teškoj snježnoj oluji, ali ih je uhvatila poljska granična policija. Kako su odbijali priznati išta, ispitivali su ih, tukli i zatvorili u samice. Pušteni u tek zbog međunarodnog pritiska – Ronald Reagan i papa Ivan Pavao II. zauzeli su se za njih. Priča o tim mladim ljudima ispričana je u dokumentarnom filmu Tragovi u snijegu (Slavomír Zrebný, 2015).
U Sovjetskom Savezu, pod Staljinovom najtežom represijom, bilo je zabranjeno slušati jazz ili rock and roll glazbu. Ova zabrana bila je ipak zaobiđena na lukav način – zabranjena je glazba bila presnimavana na rendgenske snimke koja su nabavljane u bolnicama i tako su nastajale tajne glazbene knjige. Bolnice su distribuirale zapaljive rendgenske snimke gotovo besplatno, nakon čega su profesionalci posebnim metodama iz njih izrađivali glazbene zapise. Oni su ove zapise čuvali za sebe ili su ih ilegalno prodavali – na primjer, za bocu votke. Naravno, ova tajna mreža je bila pod nadzorom tajne policije – mnogi proizvođači i distributeri uhićeni su i bili pritvoreni godinama. Ova tema prikazana je u dokumentarcu Roentgenizdat (Stephen Coates, Paul Heartfield, 2015).
Pokreti, brigade, nacionalnosti
Pokret mađarskog tradicionalnog narodnog plesa pojavio se 1972. i bio je nekad toleriran nekad zabranjen oblik zabave i jedinstveno mađarsko nacionalno stvaralaštvo u vrijeme socijalizma. Pokret tradicionalnih plesnih kuća utemeljio je novu supkulturu, koja je postala tipičnim okupljalištem kulturnog otpora zajedno s beat glazbom, filmskim klubovima i drugim oblicima zabave. Pokret je od samog početka bio stigmatiziran od strane vlasti kao nacionalistički, iako ga je vlast istodobno (djelomično) podržavala. Vlasti su u pokretu vidjele organizaciju koju treba držati pod nadzorom, pa su racije i sankcije bile česte. Članovi pokreta, kao na primjer pjevačica Márta Sebestyén, nisu dobivali dopuštenja za putovanjem u inozemstvo, a pripadnici tajne policije prisustvovali su na raznim događanjima pokreta. Štoviše, tajne službe prilazile su glazbenicima i plesačima s ciljem njihova regrutiranja kao suradnika službe.
Estonska studentska graditeljska brigada (ESBB), koja je zapošljavala jeftinu radnu snagu, sastojala se od estonskih mladih ljudi, osnovana je 1966. godine u Sovjetskom Savezu. Iako su mu neki od ciljeva bili patriotizam i motivacija za političku odgovornost, ESBB je ubrzo postao bazom za slobodno razmišljanje i ponašanje, te je pokušao zadržati svoju nezavisnost od Komsomola. Članovi brigade pokušali su izbjeći izravno suprotstavljanje režimu, pa su uživali relativnu slobodu pod diktaturom – često su organizirali nastupe izvan radnog vremena, smišljali su viceve na račun vlasti, pisali pjesme i oživjeli staru, zabranjenu studentsku tradiciju. Organizacija je bila najpopularnija u prvoj polovici osamdesetih godina, dok je u drugoj polovici desetljeća slabila, a službeno je i konačno raspuštena 1993. godine.
LGBT zajednica je smatrana javnim problemom i vrućom temom rasprave u širem društvu, a njihovo prihvaćanje variralo je u socijalističkim društvima. U Poljskoj, iako nije bila podvrgnuta kaznenom zakonu, između 1985. i 1987. godine dogodio se takozvani „Hijacint“, čin pod kojim je komunistička tajna policija organizirala niz uhićenja i istraga protiv pripadnika LGBT zajednice. Podaci iz te akcije postali su osnova baze podataka o homoseksualcima i njihovoj mreži. Kao rezultat ove akcije dokumentirano je oko 11 000 ljudi. U većini država – poput Mađarske, DDR-a ili Čehoslovačke – homoseksualnost je dekriminalizirana šezdesetih godina prošlog stoljeća (1977. to j učinjeno u polovici SFRJ – u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Vojvodini, a u Rumunjskoj tek 1996.). Unatoč legalizaciji, biti gej je još uvijek bilo smatrano neprihvatljivom devijacijom, a državna sigurnost redovito je nadzirala okupljališta gej osoba, i čak među njih infiltrirali svoje agente. Na primjer, u Mađarskoj je postojao zasebni odjel državne sigurnosti za praćenje gej osoba. LGBT osobe bile su prisiljene živjeti dvostruki život stalne pritajenosti i samoodricanja. Čak je i posjet gej klubu bio odvažan čin. Dokumentarac Hot men, cold dictatorships (2015.) u režiji Márije Takács važan je film o ovoj temi. Prvi mađarski deklarirani gej aktivist bio Alajos Romsauer, utemeljitelj Udruge Homérosz.
Položaj i prihvaćanje turske nacionalne manjine u Bugarskoj promijenili su se s komunističkim društvenim poretkom. Do polovice pedesetih godina, država je osiguravala pravo na obrazovanje na materinjem jeziku, postojali su turski časopisi, a turski studenti na sveučilištima bili su podupirani i pozitivno diskriminirani. Kasnije, odnos vladajućih prema turskoj nacionalnoj manjini postao je represivan. Režim je nastojao potisnuti sve vrste nacionalnih pokreta i organizacija, a započeo je široki napad na crkve. Nakon nekoliko preseljenja, valova iseljavanja i ograničenja uporabe jezika, država je započela otvorenu kampanju protiv turske manjine. Zbog agresivnih asimilacijskih politika zabranjena je vjerska praksa i odjeća, tisak je ugašen, knjige zabranjene, a uporaba materinjeg jezika zabranjena je na javnim mjestima. Tursko stanovništvo bilo je prisiljeno uzimati bugarska imena, ponekad i nasilno. To djelovanje dovelo je do masivnih prosvjeda i sukoba između vlasti i turske nacionalne manjine. Süleyman Kazimov Saadettinov, koji je radio kao strojarski inženjer, odbio je nasilnu promjenu imena, te je stoga uhićen i upućen u logor za prisilni rad u Beleneu. Nakon jedne godine bio je pušten uvjetno, a kasnije 1989. je, kao i brojni drugi građani, deportiran iz zemlje. Süleyman je snimljen na jednoj tajnoj fotografiji – vjerojatno jedinoj iz radnog logora Belene, od 1985. do 1986. godine.
Vježbe:
Pronađite Gheorghea Muruziuca u COURAGE registru. Pripremite prezentaciju o njegovom slučaju ili napišite njegov blog iz onih dana kada se popeo na dimnjak tvornice.
Pismo iz Rumunjske. Pokušajte zamisliti osobnost autora i napisati njegov/njen profil, životopis, sudbinu, obiteljsko stablo. Pripremite ppt sa slikama, napišite izmišljeni intervju s autorom pisma, fotografirajte svojim fotoaparatom zamišljene scene iz autorova svakodnevnog života, itd.
Pogledajte film Chuck Norris protiv komunizma. Kakve vrste filmova su ljudi prvenstveno gledali, koje žanrove? Kako su ti filmovi predstavljali Ameriku i Zapad?
Pokažite rendgenski radiogram. Na što vas podsjeća? Na koji način se može koristiti? Pogledaj rendgensku snimku kostiju.
Pogledajte film Roentgenizdat. Što film govori o svakodnevnom životu pod staljinizmom?
Pogledajte isječak iz filma „Vrući muškarci, hladne diktature“ (Hot men, cold dictatorships). Mislite li da se situacija promijenila od socijalističkih vremena? Kako muškarci vide pitanje slobode – kako ga vide oni koji su odrasli u doba socijalizma, a kako mladih gejevi danas?
Napišite esej koji počinje rečenicom: Što kad bih se morao sakrivati od društva, jer…
Kakav nacionalni i međunarodni pokreti za gej prava poznajete? Provjerite u COURAGE registru!
Pronađite tajnu fotografiju Süleymana Kazimova Saadettinova u COURAGE registru!
Točno ili netočno? Pronađite odgovore u COURAGE registru! Ako je izjava netočna, pronađite točna rješenja!
Le Cabaret Travesti djelovao je u Sovjetskom Savezu.
Homeros-Lambda je bila prva službena organizacija za gej prava u Mađarskoj, registrirana 1987. godine, koju su osnovali dr. Lajos Romsauer i Péter Ambrus.
Porculanski umjetnik Embiya Cavus bio je deportiran u logor za prisilni rada u Beleneu, slično Süleymanu.