COURAGE
povezivanje zbirki

×
Pankeri u socijalizmu

Pankeri u socijalizmu

Predmet ove nastavnog materijala je punk supkultura pod socijalizmom. Kroz priče o nekoliko glazbenih grupa, cilj je pokazati odnos vlasti prema fenomenima koji su značajno odudarali od službene ideologije; prema pokretima i njihovim predstavnicima koji su bili označavani devijantnima. Pored toga, predstavit će se će najvažnija mjesta djelovanja punk pokreta, kao i mogućnosti njegove javne prisutnosti tijekom posljednjeg desetljeća razdoblja vladavine socijalizma.

Koncepti

  • supkultura
  • punk
  • propaganda
  • fanzini
  • cenzura
  • devijacije

Kompetencije

Kroz nastavne aktivnosti đaci bi trebali:

  • upoznati se s postojanjem “podzemne” (underground) glazbene scene i njezinim predstavnicima u socijalističkom razdoblju, osobito s punk pokretima
  • shvatiti kontekst glazbene kulture tog razdoblja, usredotočujući se na vlastitu zemlju
  • razumjeti mehanizme cenzure, zabrana i nadzora.
  • razumjeti složene interakcije između spremnosti na konformizam i neslaganja
  • razumjeti težnje bendova i prepoznati različite oblike neslaganja na području glazbe

Stavovi: đaci bi trebali

  • biti otvoreni prema različitim umjetničkim pravcima u glazbi
  • moći analizirati odnos između glazbenika i vlasti u socijalizmu
  • biti u stanju cijeniti autonomiju umjetnosti i glazbe
  • biti u stanju cijeniti različite oblike neslaganja s ograničenjima komunističkih partija

Vještine: đaci bi trebali

  • biti sposobni pronaći informacije vezane uz punk glazbu, usredotočujući se na vlastitu zemlju
  • biti sposobni prepoznati elemente otpora u punk glazbi
  • biti sposobni učinkovito pregledavati bazu podataka (Registar projekta COURAGE)

autorica: Barbara Hegedüs

Punk

Punk je pojam koji se odnosi na glazbeni žanr i na supkulturni pokret. Punk se pojavio sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća u Londonu i New Yorku, kada su nastale britanska grupa Sex Pistols i američka grupa Ramones, te kada je Patti Smith, “kuma punka”, koja je imala veliki utjecaj i na srednjoeuropsku scenu, započela svoju karijeru. Punk je kao glazba i način života postao popularan prije svega među nezadovoljnim mladima koji su bili pogođeni ekonomskom krizom i nezaposlenošću – htjeli su djelovati protiv institucionaliziranih društvenih, kulturnih i glazbenih normi. Pokret je odbio popularnu kulturu, konzervativizam, hipijevski pokret i proglasio anarhistički društveni poredak. Gnjev, nekonformistička misao, subverzivni stavovi i provokativna odjeća bili su neki od njegovih glavnih obilježja. Punk glazbu  obilježavaju jednostavna glazbena struktura i agresivno ponašanje na pozornici.

Punk u socijalističkim zemljama

Unatoč opreznosti vlasti socijalističkih režima, pokret se krajem 1970-ih i ranih 1980-ih infiltrirao u zemlje istočne i srednje Europe. Punk generacija odrasla je u socijalističkom sustavu čiju je strukturu smatrala zadanom. Istodobno su se suočili s upornom šutnjom roditelja kada su ih pitali o prošlosti, što je samo povećalo njihovu znatiželju. Mladi pankeri htjeli su izazvati postojeći poredak – odbacili su apolitični stav starije generacije, odbacili građansku poslušnost i državnu kontrolu te su tražili mogućnosti za drugačiji život. Njihova provokativna odjeća, koja je predstavljala njihov integritet, slijedila je zapadne trendove – nosili su poderanu odjeću, čizme i iznošene kožne jakne. Mohawk ili irokez frizure bile uobičajene, kao i „ziherice“ (sigurnice, učvrsnice) koje su se koristile kao nakit.

Od samih početaka, vlasti su u ovom fenomenu vidjele “zapadnjački huliganizam” i pokušale ga kontrolirati na različite načine – pokušavali su diskreditirati bendove i njihove obožavatelje u medijima, koncerte je nadgledala državna sigurnost, a policija je ponekad demonstrirala i silu. Informanti su također ubacivani u bendove ili u njihovo okruženje. Ako je policija smatrala nužnim, prekidali su koncerte, uhićivali publiku ili članove bendova ili, u ekstremnim slučajevima, čak su ih vodili na suđenja, što je moglo rezultirati i zatvorom. Provokativno odjeveni mladići i djevojke riskirali su svoje daljnje obrazovanje, pa čak i zapošljavanje – bili su izloženi stalnom uznemiravanju na ulici ili u školi, a od njih su tražili provjeru identiteta na svakom koraku.

Bendovi

Prve punk skupine u socijalističkoj Europi osnovane su u Jugoslaviji. Pod utjecajem prvog vala punk bendova iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, kao što su Sex Pistols, The Clash i drugi, 1977. godine u Ljubljani je nastala skupina Pankrti, a u Rijeci još 1976. skupina Paraf koje se smatraju jednim od prvih punk rock sastava u socijalističkim državama Europe. Punk rock sastav „Paraf“, čiju su prvu postavu činili Valter Kocijančić, Zdravko Čabrijan i Dušan Ladavac, održao je svoj prvi službeni nastup 22. ožujka 1978. godine u prostoru dvorane Talijanske zajednice „Circolo“. Ovaj događaj se smatra jednim od prijelomnih trenutaka riječkog i jugoslavenskog rocka. Na nastupu u Mosti, mjestu pokraj Ljubljane sukobljavaju se s policijom. Prvu ploču „A dan je tako lijepo počeo“ objavili su 1980. godine. Prodana je u 25 tisuća primjeraka, no zbog provokativnosti država im je nametnula porez na šund.

U Jugoslaviji su idućih godina osnovani i brojni drugi bendovi poput drugog riječkih Termita, novosadskog benda Pekinška patka, pulskih KUD Idijota, zagrebačkih Patarena. Režim je njihovu glazbu i stihove smatrao problematičnima jer su u njima ponekad otvoreno prozivali sustav i njegovu ideologiju. Ipak, njihove pjesme su objavljivane bez većih smetnji. Jugoslavenski je režim vodio računa o svojem demokratskom imidžu kojeg je gradio u svijetu, a uz to je prevladavalo mišljenje da je manje opasno da im se dopusti javni nastup nego da se od njih stvara nekakvu opoziciju u podzemlju. Tako su ploče jugoslavenskih punk bendova objavljivale državne kompanije koje su bile pod određenom vrstom neformalne, ali uvijek prisutne partijske cenzure. Nakon smrti doživotnog predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita, režim je sve manje kontrolirao punk pokret u Jugoslaviji.

Iako je politička klima 80-ih godina 20. stoljeća u srednjoj i istočnoj Europi bila obilježena općim popuštanjem državne stege, zbog buntovnog stava pokreta, punk skupine su bile stalno izložene odmazdama. Prve skupine u Poljskoj osnovane su 1978. godine: The Boors, Kryzys, Tilt i Deadlock u Varšavi, Speedboats u tzv. Trogradu (Gdanjsk, Sopot, Gdinja) i Poerocks u Wrocławu. U početku je poljski punk bio čvrsto povezan s neoavantgardnim umjetničkim grupama, studentskim klubovima i umjetničkim galerijama, a manje se bavio politikom. Punk je postao masovni pokret u Poljskoj od ranih 80-ih godina nakon uvođenja vojnog zakona. Nekoliko pionira pokreta emigriralo je u inozemstvo zbog sve veće kontrole vlasti, dok je bend Brygada Kryzys (Kriza brigada) bio zabranjen jer je njegov naziv vlastima bio neprihvatljiv. Čehoslovački bend FPB koristio je nekoliko naziva prilikom koncerata kako bi izbjegao stalni nadzor tajne policije.

U DDR-u su vlasti rješavanju “punk problema” pridavali značajnu pozornost. Istočnonjemačka tajna policija, Stasi, redovito je nadzirala i ispitivala glazbenike i ubacivala doušnike među njih. Grupa Planlos (Bez plana), osnovana 1980. godine, bila je jedna od prvih punk skupina u DDR-u. Njen frontmen Michael Boehlke kasnije je u više intervjua govorio o stalnom uznemiravanju policije. Grupa Schleim-Keim je osnovana 1981. godine i surađivala je s drugim glazbenicima na snimanju prvog punk albuma u DDR-u, DDR von unten (DDR odozdo),1983. godine. Album je uspio doći do Zapadne Njemačke gdje je postigao uspjeh, ali u DDR-u je distribuiran samo preko kopiranih audio kaseta. Stasi je znao za stvaranje albuma, ali je intervenirao tek nakon što je album završen. Dvojica članova Schleim-Keima, Klaus i Dieter Ehrlicha uhićeni su, dok je Dimitriju Hegemannu bilo zabranjeno napustiti teritorij DDR-a.

Vlasti nisu poštedjele niti grupu L’Attentat (osnovana 1983. godine). Dvojica članova skupine, pjevač Berndt Stracke i basist Maik Reichenback uhićeni su i osuđeni na zatvorske kazne. Tek nakon pada komunističkog režima otkriveno je da je Imad Majid, gitarist benda, bio odgovoran za zatvaranje Reichenbacka i Strackea, kao suradnik Ministarstva državne sigurnosti.

Unutar Sovjetskog Saveza, punk kultura postala je najpopularnija u Latviji. Prva punk skupina, Akla Zarna (Slijepo crijevo), nastala je 1985. godine, ali 1987. godine bend je promijenio ime u Inokentijs Marpls. Oni su, zajedno s ostalim članovima punk pokreta, bili stalno maltretirani od strane vlasti: televizijska emisija o bendu Inokentijs Marpls čak je cenzurirana 1989. godine.

Čehoslovački punk pokrenula je skupina Extempore, pjesmom Libouchec iz 1979. godine. Koncert grupe Energie G je zaustavljen, a bend je rasformiran zbog stalnog policijskog maltretiranja.

Prvi mađarski punk band Spions osnovan je 1977. godine, a u Mađarskoj je izveo ukupno tri koncerta, od kojih su dva prekinuta. Frontman benda, Gergely Molnár, koji je kasnije emigrirao u Kanadu, bio je pod stalnim nadzorom – na primjer, njegov učitelj engleskog jezika bio je instruiran da ga preoptereti domaćim zadaćama kako bi spriječio sudjelovanje u subverzivnim aktivnostima.

Glazba grupe Auróra, iz mađarskog grada Győra, bila je zabranjena zbog svojih anti-sistemskih stihova. Koncerti grupe Vágtázó Halottkémek (VHK) bili su prekidani nekoliko puta, jer je bend bio pod stalnim nadzorom i o njemu su pisana sveobuhvatna izvješća.
Vjerojatno najznačajnija priča povezana je s CPg (Come on Punk Group), bendom iz Szegeda koji je od samih početaka iritirao vlasti svojim radikalnim antikomunističkim tekstovima. Tijekom koncerta 1983., kada je publika raskomadala pile koje je bend doveo kao dio predstave na pozornici, članovi CPg-a uhićeni su zbog optužbi za političku agitaciju i osuđeni na 2 godine zatvora. Slična sudbina zadesila je 1984. godine članove benda Közellenség (Državni neprijatelj) iz Veszpréma koji su osuđeni na zatvorsku kaznu zbog kaznenih djela protiv države.

U Rumunjskoj je moćna državna kontrola otežavala pojavu “štetne” punk supkulture. Nastalo je  nekoliko bendova u Craiovoj, kao npr. Teror Art i Antipro, koji su od samog početka bili pod nadzorom tajne policije. Nekoliko članova benda uhićeno je, a neki su mučeni tijekom ispitivanja.

U socijalističkim državama, izuzev Jugoslavije, punk glazbenici su rijetko mogli legalno objaviti svoju glazbu. Ruski bendovi Avtomaticheskiye udovletroriteli i Grazhdanskaya Oborona unatoč popularnosti nisu uspjeli objaviti ni jedan album. Njihove snimke iz kućne radinosti su distribuirane kao samizdati – baš kao i glazba bugarskog benda Novi Tsvetya, osnovanog 1979. godine.

Unatoč tome, više “suptilnijih” verzija punka na kraju su bile legalizirane. Poljski bend Tilt, na primjer, svirao je na službenim festivalima i uspio je objaviti album. Mađarska skupina Bizottság (Komitet) bijes i frustraciju punk-a zamijenila je elementima humora i groteske. Postali su toliko popularni da im je vlast konačno dopustila javna izdanja, iako uz kompromis – morali su promijeniti svoje ime zbog opasne aluzije na političko partijsko tijelo (Centralni komitet), tako da su se na kraju nazvali AE Bizottság, pri čemu su AE upućivali na inicijale Alberta Einsteina.

Do kraja 1980-ih godina, u vrijeme Perestrojke koju je proglasio Mihail Gorbačov, sukobi između vlasti i umjetnika postali su rijetki. Ovo promjenu ilustrira uspjeh sovjetske skupine Zvuki Mu, koja je svirala kombinaciju alternativnog rocka i post-punka, a čiji je album 1989. godine producirao Brian Eno, bivši član grupe Roxy Music.

Punk scena

Klubovi

Punk bendovi socijalističkog razdoblja prvenstveno su imali priliku nastupati u alternativnim klubovima. Koncert britanskog benda Raincoats organiziran je 1. travnja 1978. u Galeriji Remont u Varšavi koju je vodio Henryk Gajewski, a smatra se začetkom poljskog punk-a. Galerija Remont zatvorena je 1979. godine, nakon čega je Gajewski otvorio Post Remont, usredotočujući se na obrazovne programe i alternativne supkulture umjesto na izložbe. Nakon što je Gajewski emigrirao, studentski klub Hybrydy postao je glavno mjesto Varšavske punk scene.

Tri alternativna kluba u Sloveniji ugošćavala su punk supkulturu (njihovu povijest dokumentira zbirka FV 112/15). Disko Študent / Disco FV (1981. – 1983.), Centar mladih Šiška (1983. – 1984.) i Kersnikova 4 (K4) (1984. -) često su bili domaćini hardcore punk, heavy metal i DJ noći. Ti su klubovi također organizirali kazališne predstave skupine FV 112/15 i nastupe benda Borghesia (koju je predvodio Neven Korda), koji su svoje nastupe također smatrali nekom vrstom punk kazališta.

U Čehoslovačkoj, praški jazz dani, organizirani u svibnju i studenom 1979. godine bili su prvi festival na kojem je punk bendovima bilo dopušteno nastupati, a mnogi novi bendovi nastali su inspirirani festivalom. Međutim, krajem 1980-ih vlasti su počele sveobuhvatni napad: neželjeno bendovi su zabranjeni i stavljeni na crne liste, a policija i mediji napali su punkere. Ipak, pokret se nije moglo zaustaviti jer su se novi bendovi osnivali, čak i izvan glavnog grada (F.P.B, Visaci Zamek, Plexis, Zóna A itd.).

Klub Fekete Lyuk (Crna rupa) otvoren je 1988. godine i bio je najznačajniji alternativni klub u Budimpešti tog vremena. Postao je kultno mjesto jer je njegova klijentela uživala relativno veliku slobodu, iako je prisutnost policije bila stalna. Pozornica kluba ugošćavala je razne glazbene žanrove – punk scena je preselila tamo nakon što je punk klub u Kispestu bio zatvoren. Bendovi kao što su Auróra, VHK, Trottel, Hisztéria i Bizottság redovito su nastupili na Lyuku.

Časopisi, fanzini, zbirke

Fanzini su amaterske publikacije koje su stvarali obožavatelji književnosti, glazbe ili filma. Prvi punk fanzin u Poljskoj, pod naslovom QQRYQ, kreirao je Piotr ‘Pietie’ Wierbicki 1985. godine. Prvo i drugo izdanje bili su neuspješni, ali je treće izdanje distribuirano u 50 primjeraka i steklo je veliki broj suradnika, dopisnika, distributera i čitatelja. QQRYQ je, zajedno s fanzinom Antena Krzyku iz Wroclava, uskoro postao jednim od najutjecajnijih hardcore punk časopisa u Poljskoj. Wierbicki je također osnovao veliku privatnu zbirku kaseta, članaka i fanzina iz 1980-ih.

Umjetnički album Polski punk 1978-1982 sadrži fotografije, fanzine, letke i bilješke o najistaknutijim osobama prvog vala poljskog punk-a. Fotografkinja Anna Dąbrowska-Lyons 1999. godine objavila je Polski punk u 1000 primjeraka koji su rasprodani u tren oka. Dabrowska-Lyons planira objaviti drugo izdanje 2018. godine.

Substitut u Berlinu najveća je arhiva o punk supkulturi u DDR-u koju je osnovao Michael Boehlke, član grupe Planlos. Substitut sadrži pjesme, plakate, letke, zbirke tekstova, tipičnu punk odjeću i slike.

Zbirka plakata Tamása Szőnyeia sadrži dokumente alternativnog života u Mađarskoj 80-ih, osobito novog vala i punk pokreta.

Dokumenti o punku iz doba socijalizma mogu se naći i u zbirci Ferenca Kálmándya te u zbirci povjesničara Gábora Klaniczaya.

Zbirka fotografija iz Fortepana, koja sadrži foto dokumentaciju 20. stoljeća, od velike je važnosti jer pruža besplatan pristup fotografijama. Fortepan posjeduje veliki broj fotografija svakodnevnog života podzemlja i punk pokreta.

Izložbe

Novinarka i fotografkinja Anna Dabrowska-Lyons bila je među najistaknutijim osobama varšavskih punk krugova. Iako, prema njenim riječima, nikada nije bila pod nadzorom niti cenzurirana, emigrirala je 1986. godine u Englesku. Njezine portretne fotografije prvog vala punka prvi put su izložene 1983. u Varšavi.

Dabrowska se u tim portretima usredotočila na izraze emocija na licima fotografiranih i na atmosferi, a ne na izvanjskim stranama tih pokreta.

Alternativni kulturni centar ADA (Aktywny Dom Alternatywny) je kroz izložbu Fuck 89 predstavio anarhistički punk pokret Varšave u godinama tranzicije. Izložba je prvenstveno prikazivala fotografije, letke, brošure i fanzine, a pratila ih je i organizacija koncerata, razgovora, radionica i filmskih projekcija.

Izložba Warsaw Punk Pact održana je u Leipzigu 2017. godine, s ciljem proslave četrdeset godina punka u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Izložba je završena razgovorima, prezentacijama i filmskim projekcijama.

Izložba ostPUNK! – too much future pokrenuta 2005. godine u Berlinu, kasnije je postavljena u Dresdenu i Halleu. Scenarij izložbe napisali su Michael Boehlke i Henryk Gericke, bivši pjevač benda Leistungsgleichen. Dokumentarac je snimljen s istim naslovom 2007. godine u suradnji s Carstenom Fiebelerom, predstavivši šest bivših punkera koji pričaju priče o svojim životima.

U ožujku 2018. u Rijeci je organizirana izložba „Paraf – bode kao trn“ o hrvatskom punk bendu Paraf. Novinar Velild Đekić prikupio je fotografije, albume i druge dokumente o bendu.

Članovi skupine „Paraf“ su 1977. godine na jednim riječkim stubama ispisali grafit „Paraf/punk“. Na inicijativu Velida Đekića grafit su 2018. godine riječke gradske vlasti zaštitile kao kulturno dobro od lokalnog značaja. Također, Grad Rijeka je platio obnovu grafita. Zahvaljujući Đekiću, grafit se danas smatra spomenikom koji obilježava početak punkerske kontrakulture u Rijeci. Grafit je svojim grubim izgledom potpuno sukladan načelima punk rock pokreta koji želi rušiti nametnute društvene granice.

Punk nije mrtav

Do kraja osamdesetih, sirovi se pankerski gnjev smirio, a punk supkultura izgubila je na značajnosti. Pokret, međutim, i dalje živi i u srednjoj i istočnoj Europi, ali ne predstavlja toliko politički koliko glazbeni trend, često u kombinaciji s drugim žanrovima (rock, metal, hardcore, rap).

Vježbe: Courage i filmski festival

Pogledaj prvi predmet zbirke postera Tamása Szőnyeia!

Tko je bila Anna Frank i što predstavlja slogan “Nema budućnosti”?

Pogledajte film Bp underground do 11. minute i odgovorite na pitanja!

a.) Kakav je bio odnos vlasti prema punk sceni 80-ih, i kako se ta scena odnosila prema vlastima?

b.) Što  možeš saznati o odnosu između skinheadsa i pankera?

c.) Kako se može okarakterizirati pojavu punk grupa?

d.) Tko je bio Péter Erdős, spomenut u pjesmi benda CPg?

e.) Kakva je zabluda povezana s kraticom CPg? Što je mogao biti razlog za to?

U kojem su današnjem bendu zajedno svirala tri člana benda Bizottság? Potražite rješenje u bazi podataka COURAGE!
Pripremite prezentaciju o klubu Fekete Lyuka! Pogledajte relevantne pojedinosti iz filma Bp Underground (od min. 8)!
Što je u Rumunjskoj, s jednim od najrepresivnijih sustava socijalističkog bloka, značila pobuna kroz glazbu? Provjerite rad Andreia Partoşa u bazi podataka COURAGE!

 

Točno ili pogrešno? Pronađite odgovore u Registru COURAGE! Ako je odgovor pogrešan, pronađite točne odgovore.

Knjiga Velida Đekića 91 decibel je svojevrsni rock vodič po poznatim lokacijama riječkog rocka.

Povjesničar Gábor Klaniczay, koji je bio među ključnim osobama oporbe, istaknuo je u jednome članku da najbolji trenutci mađarskog novog vala nisu bili dokumentirani, ali da je paradoksalno, sveobuhvatnija dokumentacija o novom valu sačuvana kao proizvod nadzora policije i tajnih službi.

U onodobnoj Jugoslaviji prva punk grupa bila je grupa KUD idioti.

Kad su po zidovima jugoslavenskih gradova 1980-ih prvi put osvanuli grafiti zaokruženog slova A (simbol anarhije) komunističke vlasti mislili su da se radi o simbolima neke albanske nacionalističke ilegalne skupine.

Anarhistički simbol može se naći na letku benda Kryzys Romansu.

Kratki film I Could live in Africa (Mogao bih živjeti u Africi) govori o punk bendu naziva Izrael.

Prljavo kazalište, jedan od najpopularnijih hrvatskih rock bendova 1980-ih i 1990-ih, svoju je karijeru započeo kao punk bend.

 

Daljnji zadaci

Poslušajte punk pjesmu napisanu na jeziku kojeg ne razumijete (npr. pjesmu „UMCA“ mađarskog punk benda CPg, https://www.youtube.com/watch?v=tG1rHfPYr40). Što ta pjesma govori o stanju uma autora?

Koje vrste supkultura poznajete osim punka?

Saznajte što točno znači ‘anarhija’! Pripremite prezentaciju o tome!

Što misliš protiv čega se mladi danas mogu pobuniti? Napiši tekstove o tome u ‘punk stilu’! Ako znaš svirati neki glazbeni instrument, napiši i glazbu za to!

Kako je punk povezan s hardcore stilom? Saznajte više o tome i pripremite PowerPoint prezentaciju!

Poslušaj pjesmu „Balkan“ skupine AZRA i pokušaj odagnati kojem je punk bendu Branimir (Johnny) Štulić posvetio jedan od stihova.