Ekološka zbirka Alenke Bizjak nastala je kao rezultat Bizjakinog aktivističkog djelovanja u razdoblju od 1970-ih do 2000-ih. Bizjak se zalagala za zaštitu okoliša u Sloveniji, a posredno je utjecala na podizanje ekološke svijesti i u cijeloj Jugoslaviji. Građa se sastoji od pisama, nacrta članaka i novinskih isječaka.
Početkom 2016. godine, uslijed preseljenja, Alenka Bizjak odlučuje svoju zbirku, odnosno dokumentaciju svojega aktivističkog djelovanja, dati na čuvanje nekom istraživaču koji bi se o njoj brinuo i iskoristio je u znanstvenome radu. Posredstvom zajedničke prijateljice Alenke Puhar, gospođa Bizjak daruje zbirku dr. sc. Željku Osetu, znanstveniku i profesoru na Sveučilištu u Novoj Gorici. Dobivena građa nije bila sređena te ju Željko Oset uređuje kronološki i po temama. Građa u zbirci se prvenstveno odnosi na djelovanje Alenke Bizjak i to u vidu ekološke zaštite slovenskih rijeka. (Oset, intervju, 6. srpnja 2017.)
Prema mišljenju Željka Oseta, zbirka je zanimljiva i važna zato što se bavi djelovanjem civilnoga društva koje je započelo početkom 1970-ih godina. Razvoj civilnoga društva u vidu zaštite okoliša u to je vrijeme dio europskoga trenda (istočnog i zapadnog), te i Jugoslavija tada stvara pravnu podlogu u pogledu zaštite okoliša. Osnovna razlika u zapadnim i istočnim državama je u tome da se na zapadu razvija moćni civilni pokret koji prerasta u politički, dok u istočnome dijelu Europe, u jednostranačkim sustavima, to nije bilo moguće. Jugoslavenske vlasti su dozvolile da se organiziraju lokalni savezi, pa je tako u Sloveniji osnovan Savez udruga za zaštitu okoliša Slovenije (slo. Zveza društev za varstvo okolja v Slovenije, eng. Association of societies for environmental protection in Slovenia). Alenka Bizjak bila je tajnica udruge, te je pisala izvještaje za medije, pripremala materijale i članke za objavu. Pisala je i polemičke članke za časopise koji ih nisu htjeli objavljivati do 1980-ih. Pisala je i protestna, javna pisma. Djelovanje ekoloških aktivista nastojalo se ignorirati, odbijanjem objave njihovih tekstova, sve do katastrofe u Černobilu 1986. godine kada je u cijeloj Jugoslaviji zavladala panika i kada je šira javnost uvidjela da su ekološke teme ipak relevantne.
Građa ove zbirke svjedoči o raspravama koje su se u 1970-im i 1980-im vodile u pogledu zaštite okoliša, u kojima se aktiviste kao što je Bizjak proglašavalo „ekofašistima“, time ih nastojeći diskreditirati i umanjiti značaj njihove argumentacije. Oset napominje da se iz zbirke „Bizjak“ vidi kako su je ljudi izbjegavali i verbalno napadali, ali kada je u 1980-ima ekološko djelovanje postalo popularno – „ipak joj se pridružuju jer su u tome vidjeli nekakvu nepolitičku organizaciju.“ (Oset, intervju, 6. srpnja 2017.)
Zanimljivo je kako upravo 1986., kada dolazi do nuklearne katastrofe u Černobilu, u Jugoslaviji s radom počinje nuklearna elektrana Krško, te kako do tada upotreba nuklearne energije u Jugoslaviji nije bila sporna, već je jedino oko gradnje te elektrane bilo sporno što je grade stranci i što se država morala zadužiti. Nakon nesreće u Černobilu to se mijenja te dolazi do javne rasprave, što je vidljivo iz građe ove zbirke. Ranije se protivnike korištenja nuklearne energije obilježavalo kao protivnike razvoja, a one koji su bili za upotrebu se predstavljalo kao stručnjake. Prema riječima Željka Oseta: „To je ta nekadašnja dihotomija – stručnjaci protiv nestručnjaka. Smatralo se da su oni koji su bili protiv upotrebe nuklearne energije ujedno i protiv razvoja države, a time i protiv same Jugoslavije. Iako u raspravi nije bila prisutna politika, ona je bila prvenstveno stručna, a najveći politički pritisak bio je u tome da se nekome nije objavio članak u novinama ili časopisu. Ali tu je teško razlučiti – da li je riječ o odluci urednika ili se radi o strategiji s više razine.“ (Oset, intervju, 6. srpnja 2017.)
Ekološka zbirka Alenke Bizjak svjedoči o kulturi neslaganja u Jugoslaviji u vidu djelovanja civilnoga društva i njegove borbe za afirmaciju ekoloških tema, odnosno osvješćivanja vlasti i javnosti o važnosti zaštite okoliša, a koje su direktno opstruirale planove vlasti za izgradnju energetskih postrojenja kao što je bilo ono na Cerkinškom jezeru gdje su prosvjedi aktivista bili uspješni. (Oset, intervju, 6. srpnja 2017.)
Građa zbirke je po prvi put korištena u članku dr. sc. Željka Oseta Doprinos povijesti ekološkog aktivizma u Sloveniji u komunističkom razdoblju (eng. Contribution to History of Environmental Activism during the Communist Era in Slovenia) koji će biti objavljen u časopisu Review of Croatian History.
