Riječ je o egzistencijalnom romanu slovenskoga emigrantskog pisca, pjesnika i esejista Zorka Simčiča koji je napisao ovo djelo u Buenos Airesu 1957. Roman slovi kao prvo egzistencijalističko književno djelo na slovenskom jeziku i kao najveće dostignuće slovenske emigrantske književnosti uopće. Kasnije je izašao u prijevodima na engleskom, poljskom i mađarskom jeziku. Slovensko izdanje je roman doživio tek nakon demokratskih promjena godine 1991. što dokazuje činjenicu da je Simčič bio zabranjen i nepoželjan autor u socijalističkoj Sloveniji.

Radnja romana posvećena je slovenskom intelektualcu koji nakon rata odlazi u emigraciju u Argentinu. Kroz njegov lik i sudbinu, Simčič opisuje ideološke podjele u slovenskom narodu u tijeku i nakon Drugoga svjetskog rata. Međutim, roman se ne bavi izvanjskim događajima, nego intimnom dramom slovenskog intelektualca koji se nakon rata bori sa svojim ratnim sjećanjima, nemirom bjegunca koji je ostao bez svoje domovine i unutarnjim duševnim raskolima koji se vode između vjernosti svojoj supruzi i zaljubljenosti u drugu ženu koja pak pripada protivničkoj ideološkoj strani.