Braco Dimitrijević je bosanskohercegovački konceptualni umjetnik, koji živi i radi u Parizu. Rođen je u Sarajevu 1948. godine, a diplomirao je 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završio je postdiplomski studij na London University of Arts na Saint Martin’s School of Art u Londonu, kao stipendist British Councila na stipendijskim boravcima u Londonu i Parizu. Godine 1967. i 1968. upoznaje se sa suvremenim kretanjima u umjetnosti, koje potom primjenjuje u svojemu radu – najprije kroz rad „Grupa Penzioner Tihomir Simčić“, a potom i kroz ciklus „Slučajni prolaznik“, „Transmonuments“ i „Tryptychos Post Historicus“.

Prvu izložbu održava 1958., u dobi od samo 10 godina, a iduću 1969. u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Dimitrijević je i međunarodno afirmirani umjetnik, prvu samostalnu izložbu u inozemstvu ima u studenome 1970. u Münchenu, a 1971. sudjeluje na VII. Pariškom bijenalu. Od početka sedamdesetih godina 20. stoljeća njegova karijera doživljava veliki međunarodni uzlet, što se ogleda i u činjenici da skoro svake godine sudjeluje na grupnim izložbama u inozemstvu, ali svoj rad predstavlja i na samostalnim izložbama. Godine 1976. Dimitrijević objavljuje teoretsko djelo „Tractatus Post Hystoricus“ u kojem iznosi svoje viđenje relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti, ujedno dajući kritiku evolucijskim aspektima povijesti umjetnosti, iznoseći prijedlog da joj se pristupi kao živome tijelu, a ne kao statičnoj masi.

Od 1998. član je Akademije nauka i umjetnosti BiH, a godine 2007. dobiva odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je brojnih hrvatskih i međunarodnih nagrada.

Osim umjetničkog djelovanja, koje se može okarakterizirati kao subverzivna aktivnost spram socijalističkog režima, Dimitrijević nije aktivno sudjelovao u kulturno-opozicijskim aktivnostima. A samo umjetničko djelovanje, autor opisuje kao vrstu mladenačke pobune protiv kulta ličnost.