Ante Ciliga rodio se 20. veljače 1898. u selu Šegotići pored Pule, tada pokrajini Istri u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Novinar, pisac, političar, komunistički disident i publicist, jedan od istaknutijih hrvatskih emigrantskih intelektualaca. Osnovnu je školu polazio u Mostaru, a gimnaziju u istom gradu, Pazinu i Brnu. Studije je polazio u Križevcima na Visokom gospodarskom učilištu do 1919., a nastavio ih onda u Pragu, Beču i Zagrebu gdje je 1924. postigao doktorat iz filozofije, što je ujedno bio i prvi obranjeni doktorat na temu marksizma na Zagrebačkom sveučilištu pod naslovom O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida: Kritika i obrana marksizma na području filozofije.

Godine 1918. priključuje se Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije. Nedugo zatim postao je jedan od osnivača jugoslavenskoga komunističkog pokreta. Zatekao se u Budimpešti kod proglašenja Mađarske Sovjetske Republike 1919., a poslije neuspjeha komunista u Mađarskoj, Ciliga odlazi u rodnu Istru gdje je 1921. sudjelovao i organizirao ustanke protiv talijanske vlasti u događajima poznatim pod nazivom Proštinska buna. Nakon toga uređuje i piše za Borbu, službeno glasilo Komunističke partije Jugoslavije (1923. – 1925.), u kojem debatira sa srpskim komunistima o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, zagovarajući federalističko uređenje. Godine 1924. postao je članom Centralnog komiteta KPJ i sudjelovao na Trećem kongresu KPJ-a u Beču 1926. Iste godine zbog ilegalnoga partijskog rada protjeran je iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca SHS. Od tada se nastanjuje u Moskvi gdje predaje na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada i podupire Trockog u borbi sa Staljinom. Radi toga ga je Staljin dao nakratkozatvoriti u lenjingradskom zatvoru, a potom je 1930.odveden u sibirske logore, odakle je pušten tek 1935. po sporazumu Staljin-Mussolini jer je bio i talijanski državljanin. Na Četvrtoj zemaljskoj konferenciji KPJ-a u prosincu 1934. Ciliga je žigosan kao trockist. Uskoro se rastaje i s trockistima, ali i dalje ostaje privržen socijalističkim idealima. Kasnije, 1938. objavljuje prvo veliko djelo Au Pays de gran mensonge (U zemlji velike laži) na francuskom jeziku u kojem među prvima upoznaje zapadni svijet sa Staljinovim čistkama. U to vrijeme je radi toga žestoko napadan od staljinističke KPJ. Nakon njemačke okupacije Francuske u prosincu 1941. odlazi u Nezavisnu Državu Hrvatsku, gdje je zatvoren u logor Jasenovac zbog sumnjive komunističke prošlosti. Pušten je 1943. nakon čega je radio kao novinar tjednika Spremnost pišući članke o sovjetskom komunizmu. Krajem 1944. odlazi u Berlin odakle pred dolazak sovjetske armije bježi na zapad u Pariz u američku vojnu zonu.

Poslije rata živio je u Parizu do 1958., a od onda do povratka u Hrvatsku stalno u Rimu. U Parizu je dao 1954. objaviti svoje drugo znamenito djelo memoarskoga karaktera Sam kroz Europu u ratu. Premda je napustio komunistički pokret, i dalje se zaokupljao socijalističkim idejama na bazi demokracije i borio se protiv partijske diktature. Čitavo vrijeme surađuje s hrvatskim emigrantskim krugovima i piše o hrvatskom nacionalnom pitanju i situaciji u Jugoslaviji. Pristupa Hrvatskom narodnom odboru oko emigranta Branimira Jelića, da bi 1960. istupio i osnovao s Krunoslavom Draganovićem, Veljkom Mašinom i Miroslavom Varošom Hrvatski demokratski sabor, koji se nakon sukoba Cilige s Varošom 1964. nazivao Hrvatska demokratska i socijalna akcija. Od 1958. objavljivao je bilten pod različitim imenima (Bilten Hrvatskog narodnog odbora, Bilten Hrvatskog demokratskog odbora, Bilten Hrvatske demokratske i socijalne akcije, Na pragu sutrašnjice) s kraćim prekidima sve do 1984. u kojem posebno obrađuje povijest jugoslavenskog komunističkog pokreta i kritički se osvrće na aktualni titoistički režim. Kao bivši pripadnik toga pokreta, koji se od disidenta pretvorio u antikomunista, bio je proglašen političkim neprijateljem režima u Jugoslaviji. Tito ga je tako spomenuo u referatu na Petom kongresu KPJ-a 1948. u kontekstu rada sindikalnih organizacija i opasnosti koju predstavlja „kontrarevolucionarni trockizam Ante Cilige.“ Nakon smjene komunista s vlasti 1990. nesmetano se vraća u Hrvatsku gdje mu se dodjeljuje počasna funkcija u Odboru za izradu novog demokratskog ustava Republike Hrvatske u prosincu 1990. Umro je 21. listopada 1992. u Zagrebu, u 94. godini života.