Marko Hren rodio se 26. travnja 1959. u Ljubljani. Na Fakultetu matematike i računarstva diplomirao je primijenjenu matematiku i računarstvo. Od 1984. do 1990. bio je zaposlen u Iskra Delti i Mikro Adi, poduzećima specijaliziranima za kompjutorsku opremu i razvitak softwarea. U Mikro Adi, u kojoj će Hren postati šefom Odjela za razvoj softwarea, također su radili Janez Janša i Igor Omerza. Poduzeće Mikro Ada poslužilo je kao „infrastrukturna baza političke alternative u Sloveniji“. Služba državne sigurnosti provela je pretres u Mikro Adi 31. svibnja 1988., pri čemu je posebnu pozornost posvetila dokumentu koji je sastavio Marko Hren pod naslovom Poziv na nenasilni otpor u slučaju represije o čemu je izvijestila osobno Stanu Dolanca. Hren je suosnivač Centra za kulturu mira i nenasilje osnovanoga 1989., koji je bio registriran kao politička organizacija u lipnju 1990., neposredno nakon demokratskih promjena. Suosnovao je i Mirovni institut u Ljubljani za čiji osnutak je dao poticaj u lipnju 1990., a proces osnivanja Instituta uspješno je završen u lipnju 1991. Od 1991. do 2000. bio je aktivist Centra u Metelkovoj ulici u Ljubljani unutar kojega je uspostavio nekoliko nevladinih udruga. Od 2000. radi u službi Vlade Republike Slovenije.
U osamdesetim godinama Hren je bio vođa Mirovnoga pokreta u Sloveniji te osoba za vezu između Slovenskoga mirovnog pokreta i Svjetskog pokreta otporaša (World Resisters' International - WRI), u kojemu je bio član uprave. Središnji projekt Mirovnoga pokreta bila je promidžba prava na prigovor savjesti na služenje vojnoga roka kod vojnih obveznika. Mirovni pokret u Sloveniji je do demokratskih izbora 1990. bio institucionaliziran u okviru Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Slovenije kao Radna skupina za mirovne pokrete te kao Sekcija za kulturu mira pri Studentskom kulturnom centru. Hren je 1986. postao urednikom Mirovnih svezaka, biltena Mirovnog pokreta koji su izlazili od 1985. pod imenom Peace Movement Information Bulletin. Taj bilten je prerastao u Independent Voices from Slovenia. U veljači 1988. Hren je potaknuo osnutak koordinacije novih društvenih pokreta koja je zahtijevala referendum o novim ustavnim amandmanima, a u ožujku 1988. uputila i javni Poziv za referendum za ustavne promjene. Hren je bio član Odbora za čuvanje ljudskih prava u čije je ime održavao veze s pripadnicima sličnih institucija u inozemstvu i s europskim parlamentarcima. U sklopu Kongresa Saveza socijalističke omladine Slovenije u Portorožu, Hrenov Mirovni pokret je već 3. studenog 1989. predložio demilitarizaciju Slovenije, uperenu protiv tadašnje JNA. Projekt su predstavili javnosti 15. studenoga 1989., a 28. ožujka 1990. nekoliko tjedana prije prvih demokratskih izbora su organizirali potpisivanje inicijative od strane različitih političkih grupacija pod imenom Slovenija ukida vojni aparat. Na tim izborima Hren je bio kandidat Neovisne liste novih društvenih pokreta. Neposredno poslije demokratskih izbora Izvršno vijeće Skupštine RS, tj. Vlada Slovenije bila je raspoložena za suradnju s Mirovnim pokretom, ali već ujesen 1990., aktivisti Mirovnoga pokreta počeli su osjećati rezerviranost političara prema njima što se odrazilo i u nedostatnim financijskim sredstvima u odnosu na ono što je Mirovni pokret tražio i očekivao. Hren se smatrao poraženim, budući da izbijanje rata nije uspio spriječiti, ali je ponosan na učinkovitost Mirovnoga pokreta i njegovih publikacija kao platforme za komuniciranje demokratskih snaga u Sloveniji sa svjetskom javnošću u vrijeme borbe za demokratizaciju Slovenije.
Hren smatra istraživanje i očuvanje materijala o antikomunističkim pokretima u Sloveniji, uključujući Mirovni pokret kao najozbiljnijega protivnika JNA važnim, čemu je i sam pridonio čuvajući desetljećima dokumentaciju u svom privatnom arhivu.
Ovu Zbirku Hren smatra „izuzetno bitnom“ jer se kroz nju prelama djelatnost Mirovnoga pokreta i kroz nju su vidljivi dodiri uspostavljeni s brojnim međunarodnim čimbenicima, a koordinirana je i djelatnost većine političkih protivnika režima. Kulturna oporba režimu znači odbacivanje militarizma i totalitarne svijesti. Komunističkom režimu prvenstveno zamjera militaristički i neslobodni aspekt. Mirovno gibanje bilo je institucionalizirano kroz Savez socijalističke omladine Slovenije, koji je bio pomoćna organizacija Savezu komunista Slovenije.
Njegov je rad bio jako kritičan prema režimu, do te mjere da je Služba državne sigurnosti pretresala poduzeće u kojem je radio i plijenila materijale koje je on sastavio. U vrijeme pretresa bio je u SAD-u, nedostupan represivnim organima jugoslavenske države. Hren ne samo da je bio član kritičkih pokreta, on je bio njihov voditelj i inicijator te veza s transnacionalnim organizacijama poput European Nuclear Disarmament, East-West Network, Helsinki Citizens' Assembly.
Marka Hrena je operativno obrađivala Služba državne sigurnosti pod šifrom HSM 098600470, što znači da je njegovo okruženje bilo izloženo pretresu i zaplijeni materijala, da je sam bio prisluškivan i da je pred prijetnjom uhićenja odlazio u inozemstvo kako bi se sklonio.
