Katolička novinarka, književnica i pjesnikinja Smiljana Rendić rodila se u Splitu 27. kolovoza 1926. godine od oca Marka i majke Ivanice Rusinović. U razdoblju od 1933. do 1940. godine pohađala je osnovnu školu i gimnaziju u Splitu gdje se pred izbijanje rata priključila i hrvatskom katoličkom pokretu. Poslije rata, 1948. godine komunističke vlasti u Splitu istjeruju nju i majku udovicu iz njihova stana zbog oporbenoga držanja njezine obitelji prema novom režimu. Pedesetih je godina radila u splitskoj tvornici Jugoplastika da bi se 1960. godine preselila u Rijeku. Ondje se 1961. zaposlila u administraciji časopisa Pomorstvo gdje je ostala raditi sve do prisilnoga umirovljenja 1971. godine. U Rijeci je u početku radila i za list La voce del popolo, međutim, nakon što je otkriveno da je vjernica bila je otpuštena iz toga lista koji je bio pod nadzorom Komunističke partije. Godine 1963. počinje njezina suradnja s Glas Koncilom, najznačajnijim katoličkim listom u socijalističkoj Jugoslaviji. U njemu objavljuje priče s autobiografskom pozadinom pod pseudonimom Berith u kojima kroz novele i eseje prikazuje osobni život i život svojih suvremenika u vremenima posvemašnje ateizacije i brisanja nacionalnoga identiteta. Iste godine počela je kao novinar surađivati u Glasu sv. Antuna Padovanskog pod pseudonimom Vjera Marini.

Godine 1971. zbog članka Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod objavljenoga u časopisu Kritika došla je pod udar komunističkih vlasti na temelju članka 118. Kaznenoga zakona. Na sudskom procesu 1972. godine donesena joj je zabrana javnoga istupanja i pisanja u roku od godine dana te zatvorska kazna od godinu dana. Sljedeće godine nakon žalbe sudu, presuda Smiljani Rendić od strane Vrhovnoga suda preinačena je u godinu dana zatvora uvjetno, ali je i dalje ostala vrijediti kazna od godine dana zabrane pisanja i javnoga istupa čemu je bila i pridodana kazna prisilnoga umirovljenja. Od godine 1973. do smrti živjela je kao umirovljenica u Rijeci, ali je i dalje nastavila bavljenje svojim novinarskim i književnim radom, prije svega u Glasu Koncilu. Zanimljivo da je početkom 1980-ih u vrijeme pojave poljskoga pokreta Solidarnost, Rendić prva novinski izvještavala o poljskim događajima u Hrvatskoj i Jugoslaviji kada takvi procesi nisu odgovarali režimu i medijima pod njegovom kontrolom zbog čega je o njima u početku vladala medijska cenzura. Godine 1988. dobila je i posebnu nagradu Glasa Koncila pod naslovom „Zlatno pero Glasa Koncila“. Iako nije bila formalno obrazovana, svojim intelektualnim radom stekla je zavidno teološko znanje. Zasigurno, Rendić je bila najznačajnija hrvatska katolička novinarka u drugoj polovici 20. stoljeća. Umrla je 26. svibnja 1994. godine u Rijeci u 68. godini života.