U glavnim dionicama ovoga romana ima dosta i autobiografskih elemenata iz Kustićeva osobna života, tako se posebno bavi njegovom ženidbom s pravoslavkom Maricom Radenković, te njegovim prelaskom iz Rimokatoličke u Grkokatoličku crkvu. Ova knjiga je Kustićev prvi i jedini roman koji je napisao za života, a koji je u svom širem kontekstu razmatrao život katoličkih vjernika u jednom socijalističkom i ateističkom društvu. Kustić u njemu prikazuje vjernički svijet koji se našao unutar društva koje je prošlo kroz socijalističku revoluciju. Posebna poprišta borbene ateizacije kroz koju vjernici moraju proći su vojni i obrazovni sustav, tako da se priče iz romana posebno osvrću na sudar vjerničkoga i ateističkog svjetonazora u tim društvenim ustanovama socijalističke Jugoslavije. Kroz svoje likove izražava optimizam da socijalistički projekt društva bez religije ne može uspjeti, govoreći tako kroz jednog od njih: „Odavno sam uvjeren da je cijeli ovaj sukob religije i ateizma, kršćanstva i marksizma na našem tlu čista povijesna zabuna. Ima kolega prosvjetnih radnika koji to ne vide, koji čak uživaju u tom sukobu, spremni su na mučeništvo, kako to vele. Znaju, zapravo da je Crkva neuništiva, pamte sve što smo učili 'de mortibus persecutorum'.“ (Kustić, 1973: 138)
