Pri skupštini općine Vinjkovci od 1963. počela je djelovati Komisija za vjerska pitanja koja je kontrolirala djelovanja vjerskih ustanova na teritoriju vinkovačke općine. Komisija je djelovala u centralističkim uvjetima socijalističke diktature i bila je pod izravnim nadzorom Republičke komisije za vjerska pitanja koja je djelovala pri Izvršnom vijeću Sabora SR Hrvatske, odnosno pod izravnom kontrolom Saveza komunista Hrvatske. Građa zbirke je nastala djelovanjem te komisije na području vinkovačke općine u razdoblju od 1963. do 1993. godine.

Njezin temeljni cilj je bio pratiti rad vjerskih zajednica, budući da se vjera smatrala negativnim čimbenikom za izgradnju socijalističkog društva. Osim toga, Komisija je nastala nakon razdoblja represije prije svega prema Katoličkoj crkvi, ali i drugim vjerskim zajednicama (1945.-1960.), a trebala je u razdoblju tzv. liberalizacije jugoslavenskog režima uspostaviti odnose suradnje i dijaloga između države i crkava. Kruna toga je bio i protokol između Vatikana i SFRJ iz 1966. kojim su ponovno uspostavljeni diplomatski odnosi dviju strana. To se sve događalo u sjeni II. Vatikanskog koncila koji je protekao u znaku traženja dijaloga Crkve sa socijalističkim režimima na Istoku Europe što se izrazilo u vatikanskoj Ostpolitik koju je inaugurirao papa Pavao VI. Zbirka svjedoči o pokušaju totalne kontrole onog dijela društva, u ovom slučaju vjerskih ustanova, koji se smatrao nepouzdanim za socijalistički režim i njegovu ideologiju. Pri tome su osim Katoličke crkve na vinkovačkom području koja je bila najbrojnija i najorganiziranija snaga, u prvom redu bile praćene i Srpska Pravoslavna crkva, Grkokatolička crkva i Židovska i Evangelička općina. U posebnom fokusu komisije su vjerske aktivnosti označene kao one koje u društvu šire “antisocijalistički moral”, a to su svećeničke propovijedi, javne misije i kateheze, izdavačka djelatnost, odnosno vjerski tisak i knjige i utjecaj na omladinu. Isto tako su važne teme gradnja crkava i pritužbe vlastima za oduzetu crkvenu imovinu.