Kazališna družina Coccolemocco osnovana je u prosincu 1971. u Zagrebu, a osnovali su je učenici II.e razreda zagrebačke V. gimnazije pod idejnim vodstvom Branka Brezovca. Tada je premijerno izveden komad Bertolta Brechta Onaj koji govori da i onaj koji govori ne. Godine 1973. izveden je Brechtov komad Badenski poučak o suglasnosti, a 1974. dva Brechtova djela - Iznimka i pravilo i Biblija. Od jeseni 1974. družina djeluje pod okriljem kulturno-umjetničkog društva (KUD-a) Vinko Jeđut kao njegova dramska sekcija. To je i razdoblje kada izvode najznačajnije predstave ̶ Jedan dan u životu Ignaca Goloba, premijerno izvedena 1977., koja govori o mitologiji „malog čovjeka“, a u kojoj su korištene tri metra visoke lutke, te mega-recital Čega nema tog se ne odreci iz 1979. godine u kojemu je sudjelovalo više od stotinu izvođača podijeljenih u folklorne ansamble, zborove i orkestre. Recitalom se ironijski pokušalo približiti okoštalim formama socijalističkog akademizma, parada i sletova.
Coccolemocco je 1980-ih, poglavito predstavom Ormitha macarounada i nekoliko kuhara, započeo projekt patent dramaturgije (spajanje nespojivog, arbitrarnost smisla, „proizvodnja proizvodnje“). Coccolemocco je time ostavio pragmatski zastor iza sebe, kao i bavljenje politički nekonjunkturnom problematikom socijalizma, te se u dosluhu s „budućnosti jezika“ usmjerio prema neideološkom teatru i u to vrijeme neprozirnosti ikonoklazma.
Coccolemocco je od 1974. organizirao Dane mladog teatra u Zagrebu, a poslije njegova gašenja 1977., od 1980. do 1982. nastavio se kao dio Dubrovačkih ljetnih igara pod nazivom Dubrovački dani mladog teatra. Nakon Dubrovnika nastaje pauza do 1987. kada se pokreće Eurokaz. U tom kontekstu važno je naglasiti kontinuitet festivala istraživačkog kazališta u Hrvatskoj kojima se može pribrojiti i Međunarodni festival studentskog teatra (The International Festival of Student Theatre - IFSK) 1960-ih.
