“Norijada” je kolokvijalni naziv za dan zagrebačkih srednjoškolaca koji obično pada krajem svibnja. Toga dana učenicima završnih razreda srednjih škola iz cijeloga Zagreba službeno je dozvoljeno obilježiti kraj svoga školovanja i noriti, tj. ludovati zadnji puta prije započinjanja ozbiljnijeg posla, odnosno pripreme za maturu i upisa na fakultet. U antropološkom smislu, ovaj se ritual može smatrati nekom vrsta “obreda prijelaza” (a rite of passage) prema odrasloj dobi. 

“Obred” –  vjerojatno nastao u poslijeratnome periodu – u klasičnim razredima Obrazovnoga centra za jezike kasnih 1980ih bio je posebno slikovit jer su se đaci oblačili u kostime drevnih Rimljana u namjeri da pokađu profil svoje škole. Toge su bile karakteristične za mladiće, dok su se djevojke oblačile u raskošne rimske haljine. Posebno se pazilo na autentične stilizirane frizure i nakit jer je to pridonosilo općem dojmu. na ovaj dan đaci su se ponašali iznimno bučno i glasno.

Predstava bi se odvijala ovako: prvo bi se đaci sakupili n aglavnim stepenicama svoj eškole i počeli pjevati pjesme u kojima bi se opisivale razne (loše) osobine njihovih profesora/ica koji su radi mira trebali ostati šutjeti. Sveze sa đačkim statusom bile se vidljivo prekinute i ova je procedura možda značila jednakost s odraslim svijetom, koji je dozvoljavao određeni stupanj kritike. Na kraju ovoga događanja, jedan od đaka, obično onaj najzabavniji, čitao bi glasno “ostavštinu” odlazeće generacije onima mlađima koji su ostajali. “Ostavština” se obično sastohjala od deset zapovijedi koja su izvrtala školski red (npr. “Nikad ne pozdravi profesora koji prolazi pored tebe”, itd.). Prvi dio razdvajanja bio je na taj način završen, a đaci su konačno napuštali školu. Izlazili bi potom na ulice gdje bi susretali đake iz drugih škola i izražavali solidarnost s njima. To je bio trenutak kada je započinjala prava “Norijada”, i đaci su službeno objavljivali rastanak s prethodnim životnim razdobljem.

Na taj dan đacima je bilo dozvoljeno raditi sve (osim kriminalnih djela). Oni bi vrludali okolo, ili plivali u fontanama, ili zadirkivali prolaznike. Obično bi se jako napili i pušili i svatko je bio pozvan to činiti jer se svatko slično osjećao. Štoviše, kao bi ostao neki trag njihove “lude” generacije, đaci bi obično pisali grafite na zidove zgrada, s naznakom razreda, škole i godine “Norijade”.