Knjiga Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj objavljena je u prosincu 2007. godine u izdanju udruge „Domino“. Publikacija je rezultat opsežnoga istraživačkog projekta prikupljanja i dokumentiranja sjećanja o privatnom i javnom djelovanju hrvatskih gej muškarca i lezbijki. Prikupljanju usmenih iskaza pristupilo se kako zbog malobrojnosti pisanih izvora o tim skupinama, tako i zbog potrebe da se povijesno i socijalno iskustvo manjinskih i marginaliziranih zajednica prikaže iz njihova gledišta. Istraživanje i publikacija ishod su timskoga pothvata većega broja stručnjakinja, aktivistkinja te volontera i volonterki, na prvom mjestu Karmen Ratković, Amira Hodžića i Nataše Bijelić koji su razvili metodologiju, te Gordana Bosanca i Zvonimira Dobrovića kao koordinatora projekta i urednika knjige.
Publikacija se sastoji od dvjesto pedeset stranica velikoga formata koje donose minimalno obrađene, odabrane i u tematske cjeline razvrstane iskaze 25 osoba iz Hrvatske koje su ostvarile neko homoseksualno iskustvo, bilo da su od rane mladosti živjele svoj gej i lezbijski identitet, bilo da su povremeno imale istospolna ljubavna i/ili seksualna iskustva, bilo da su uz heteroseksualni i bračni život usporedo živjele i onaj homoseksualni.
Najstariji kazivači rođeni su 1945., a najmlađi 1976. godine pa njihova sjećanja sežu od ranih šezdesetih godina prošloga sve do prvih godina ovoga stoljeća. Izvorni zvučni zapisi iskaza, kao i njihovi transkripti, čuvaju se u zbirci „Povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ u udruzi „Domino“. Za sada, međutim, nisu dostupni javnosti jer su sjećanja dana uz uvjet da se koriste isključivo kod nastanka knjige Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj. Međutim, udruga „Domino“ će razmotriti mogućnost da u budućnosti iskazi postanu dostupni istraživačima, ali će imena kazivača i kazivačica ostati anonimna.
Prvi dio publikacije, cjeline „Identitet”, „Iskorak (Coming out)”, „Intimnost” i „Seks” progovaraju o iskustvima spoznavanja i izgradnje vlastitih rodnih i seksualnih identiteta, o strategijama zaobilaženja heteroseksualnih socijalnih normi i očekivanja, o prvim seksualnim iskustvima, zaljubljivanju, seksualnim praksama. U drugom dijelu knjige, koji tvore cjeline „Javni/politički prostor” i „Historijska čitanka”, kut promatranja pomaknut je na segmente iskaza koji se izričitije referiraju na odnose moći u socijalnoj zajednici, homofobiju, diskriminaciju, politička zbivanja, prakse institucionalnoga isključivanja i medijskoga predočavanja. Tu se donose sjećanja na, primjerice, istospolna seksualna iskustva za služenja vojnoga roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), pa i s oficirskim kadrom, na policijske racije u prostore gej socijalizacije u Zagrebu 1970-ih i 1980-ih godina (u baru Bacchus i drugdje), na iskustva sa zdravstvenim radnicima i politikama medikalizacije homoseksualnosti. Naći će se reminiscencije na „suđenja homoseksualcima” iz 1950-ih, opisi progresivnije društvene klime u kasnijim razdobljima gdje se osamdesete pozicioniraju kao doba popuštanja homofobije, promjene medijskoga diskursa i početka socijalne afirmacije strategijama javne vidljivosti i organiziranoga okupljanja lezbijske i gej zajednice.
Transkribirane iskaze prate brojne ilustracije, među kojima se ističu preslike 56 izvornih dokumenata. Radi se o novinskim tekstovima homoseksualne tematike iz 1980-ih godina (osobito iz visokotiražnih časopisa Start i Danas, te studentskoga lista Polet). Tu su potom letci, brošure i drugi slični materijali prvih lezbijskih i gej kružoka i udruga ili naslovnice knjiga objavljenih u Hrvatskoj u doba socijalizma koje su tematizirale homoseksualnost.
Uz financijsku podršku Zaklade Erste, godine 2016. izašlo je englesko izdanje knjige, u prijevodu Deana Vuletica (Dobrović, Zvonimir and Gordan Bosanac, eds. 2016. An Oral History of Homosexuality in Croatia. Zagreb: Domino.).