Matica hrvatska samostalna je, neprofitna i nevladina udruga utemeljena kao društvo za  promicanje hrvatske kulture. Svojom je bogatom djelatnošću i kontinuitetom postala nacionalnom institucijom. Kao kulturna institucija hrvatskoga naroda nastala je u okviru hrvatskoga narodnog preporoda 1842. godine pod nazivom Matica ilirska. Iako je prvotno osnovana kao izdavačka kuća unutar Ilirske čitaonice, ubrzo (1850-ih) se osamostalila kao književno i znanstveno društvo sa zadaćom da promiče kulturne, književne i gospodarske, a preko njih i političke ciljeve mladoga, nacionalno probuđenoga naraštaja hrvatskoga građanstva. Godine 1874. promijenila je naziv u Matica hrvatska.

Iako je najveći dio svoje djelatnosti ostvarivala kao najreprezentativniji hrvatski nakladnik, Matica hrvatska do danas je ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti, sudjelujući u njenim brojnim turbulentnim događajima. U monarhističkoj Jugoslaviji, na kulturnom se planu odupirala državnom centralizmu i unitarizmu vladajuće dinastije. U prvoj polovici 1930-ih Matica postaje središtem hrvatske kulturne, ali i političke oporbe okupljajući ne samo nacionalno orijentirane autore, nego i autore s ljevice poput Miroslava Krleže i Augusta Cesarca. U drugoj polovici 1930-ih, Matica je postala centar okupljanja hrvatske nacionalne inteligencije te uskoro dolazi u sukob s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS), najjačom političkom strankom u Hrvatskoj koja će nakon stvaranja Banovine Hrvatske u Maticu početkom 1941. dovesti komesarijat – prisilnu mjeru kojom se gušila politička opozicija u Banovini (Aralica, 2009). Nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Matica dobiva rang državne institucije i povlašteni položaj u sferi kulture.

Nakon Drugoga svjetskog rata, MH nastavlja sa svojim radom uglavnom u izdavaštvu što je intenzivirano posebice nakon osnivanja Nakladnoga zavoda Matice hrvatske 1960. Iako je bila financirana od države, čak imala i svoju partijsku organizaciju, s vremenom je svojom kulturnom djelatnošću počela igrati kulturno-opozicijsku ulogu zbog čega je na kraju bila podvrgnuta represiji režima. Od 1967., kada je potaknula donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, Matica hrvatska je postala masovna organizacija koja je prodirala u sve slojeve hrvatskoga društva s ciljem podizanja nacionalne svijesti građana. Organiziranjem raznih predavanja i tribina, a ponajviše preko svojih izdanja, napose lista Hrvatski tjednik, Matica hrvatska postala je središnjom hrvatskom kulturnom institucijom u hrvatskome proljeću, oko koje se okupljala hrvatska inteligencija koja je bila nezadovoljna tadašnjim položajem Hrvatske unutar jugoslavenske federacije, a napose odnosom federalne vlasti prema hrvatskom nacionalnom identitetu. Zbog toga je komunistička vlast na nju počela gledati kao na instituciju nositeljicu opozicijskih političkih ideja. Slomom hrvatskoga proljeća 1972. godine brojni njeni istaknuti članovi došli su na udar državne represije pod optužbama za „hrvatski nacionalizam“, poput glavnoga urednika Hrvatskoga tjednika Vladimira (Vlade) Gotovca koji je osuđen na četiri godine zatvora. Zbog napada vlasti na Maticu, njen upravni i izvršni odbor dali su kolektivne ostavke 1972. godine. Iako Matica hrvatska nije službeno ukinuta, ona je te godine praktički prestala s radom.

Nakon pada komunističke jednostranačke vlasti u Hrvatskoj, Matica obnavlja svoju djelatnost, te ju proširuje osnivajući svoje ogranke na području cijele Hrvatske (98 ogranaka), ali i u drugim zemljama u kojima živi hrvatski narod: u Austriji (1), Belgiji (1), Bosni i Hercegovini (13), Njemačkoj (3), Mađarskoj (3), Crnoj Gori (1), Srbiji (1) i Sloveniji (1). Matica se i danas ističe plodnom izdavačkom djelatnošću u sklopu koje pored brojnih knjiga objavljuje i svoja tri časopisa (Vijenac, Hrvatska revija i Kolo). Ističe se i organiziranjem raznih kulturnih, društvenih i znanstvenih događaja (predstavljanje knjiga, organiziranje znanstvenih skupova, predavanja, koncerata klasične glazbe i sl.). Redovito komemorira i naslijeđe kulturne opozicije iz vremena socijalizma, ponajviše fenomen hrvatskoga proljeća, što je i vidljivo i iz skupova koje organiziraju (vidi npr. Zidić, 2017) i izdanja koja objavljuju (npr. biblioteka „Izvori za povijest Matice hrvatske“).