Tradicija arhiviranja u Zadru seže u srednji vijek, još kada je Zadar bio dio Mletačke Republike. Godine 1390. riječ „arhiva“ spominje se po prvi put na hrvatskom tlu u dokumentu koji je napisao zadarski bilježnik (archivium communis Jadre = arhivi zadarske općine). Godine 1624. osnovan je Arhiv generalnoga providura u Zadru, a to se smatra početkom sustavnoga i organiziranog pohranjivanja dokumenata. Takva arhivska praksa nastavljena je i nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, kako pod francuskom, tako i pod austrijskom vlašću. U poslijeratnom razdoblju Arhiv postaje Državni arhiv za većinu Dalmacije, uključujući otoke Pag i Rab. Zabilježen je kao jedan od četiri najveća regionalna arhiva u Hrvatskoj. Osnivanjem arhiva u Šibeniku i Splitu njegova je nadležnost smanjena te ostaje nadležan samo za Zadarsku županiju i dijelove Ličko-senjske županije.