Đilasovo pismo Bogdanu Radici napisano je 1967. godine u Beogradu, nakon Đilasova puštanja iz zatvora. To je bio Đilasov odgovor na Radičino pismo 16. siječnja 1967. godine. Razlog za ovo pismo bila je Đilasova knjiga Petar Petrović Njegoš: poet, prince and bishop objavljena u Americi 1966. godine. Njihova korespodencija započeta je nakon Radičinog pisanja o životnom putu Milovana Đilasa i njegovu obraćenju sa rigidnog komunizma u disidenta. U pismu prvog jugoslavenskog disidenta Milovana Đilasa tema su hrvatsko-srpski odnosi, jugoslavensko pitanje i književna produkcija Petra Petrovića Njegoša. Radica je pisao o Đilasu u nizu članaka i eseja u američkim časopisima i novinama, među kojima se ističe tekst "Idealism of Milovan Djilas" objavljen 1963. godine u časopisu The Commentary.

Radica je bio fasciniran kako je Đilas čitao Njegoša i kako je napustio marksističku literaturu i vratio se jednom tradicionalnom piscu. U tom smislu, obojica su komentirali utjecaj Njegoša na hrvatsku i srpsku književnost u ovom pismu. Radica je smatrao da Đilas nije dovoljno dobro  objasnio veze Njegoša s Hrvatima njegova vremena poput bana Josipa Jelačića, Ljudevita Gaja. Inače, Radica je istakao da je Njegoš imao veliki utjecaj na moral i mentalitet jugoslavenskih komunista. Osim toga, spominjao je Đilasovo djelo Legenda o Njegošu iz 1952. godine u kojoj je postulirao da je Njegoševa rusofilija uzrok okretanja mnogih Crnogoraca Staljinu u vrijeme sukoba Tita i Staljina 1948. godine. Radica je mislio da se Đilasov komunizam ne može shvatiti bez konteksta kulture koju je Njegoš nadahnuo svojim djelima. Stoga je bilo jasno zašto se Đilas vraćao Njegošu nakon svog pada i loma s marksističkim režimom godine 1954. Poslije svega, prema Radici Đilasovo ponovno čitanje Njegoša u zatvorskim danima je bio pokušaj da se nađe neko intelektualno utočište nakon napuštanja Partije.