Premijera mega-recitala Čega nema, tog se ne odreci!, kazališne družine Coccolemocco koja tada djeluje unutar KUD-a Vinko Jeđut, održana je 18. studenog 1979. u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu povodom Dana Republike. Kasnije je recital putovao po festivalima u Jugoslaviji (Skopje i na Dubrovačkim danima mladog teatra), a povodom dana oslobođenja Zagreba 8. svibnja uprizoren je na Trgu Republike (današnji Trg bana Josipa Jelačića).

U svojoj potrazi za autentičnim kazališnim jezikom grupa nastavlja istraživati forme koje profesionalni bel esprit teatri najčešće ismijavaju kao što su svečane akademije, prigodni recitali, zborno recitiranje koje su se priređivale povodom proslave važnih obljetnica (Dan Republike, Praznik rada, Dan borca, Dan ustanka), a bile su spremane na brzinu, s nimalo kreativnosti. Predstavom Čega nema, tog se ne odreci! na nekonvencionalan način prati se razvoj komunističkog pokreta u Jugoslaviji od dvadesetih godina do kraja 1970-ih. Predstava se sastoji od tekstova koji se bave revolucijom iz pozicije nerealiziranih lijevih snaga, kako Brecht pjeva, njezinih „tegoba planina“, ali i „tegoba ravnica“. Koriste se zapisi, pjesme i citati Marijana Stilinovića, Augusta Cesarca, Ive Lole Ribara, Pavla Markovca, Drage Iblera, Krste Hegedušića, Ivana Krndelja, I. G. Kovačića, Marka Ristića, Radovana Ivšića, Karla Marxa, Lava Trockog, Friedricha Nietzschea, Bertolta Brechta, Vjerana Zuppe, Branka Matana i drugih. U predstavi, uz članova Coccolemocca sudjeluju sve sekcije KUD-a Vinko Jeđut, preko stotinu sudionika: folklorna, harmonikaška, tamburaška i limena glazba, duhački orkestar, vokalni sastav Jeđutovke, kao i dječja sekcija Osnovne škole „Nikola Demonja“.

Prema riječima Gordane Vnuk recital Čega nema, tog se ne odreci! bio je kritičan prema nekim pojavnostima samoupravnog socijalizma prije svega ideologiziranim državnim svečanostima u to vrijeme sveprisutnim. Radi se o persiflaži koja ukazuje na totalitarnost socrealističkih formi javnih događaja a može se opisati kao kolaž vizualno spektakularnih slika koje karakterizira poetska anarhija i subverzivnost mimo bilo kakvih protokola (Vnuk, Intervju, 26. siječnja 2018.).

A sam je nastup povodom dana oslobođenja Zagreba i Dana Republike vjerojatno najveća persiflaža koju su uopće mogli izvesti, i ne biti kažnjeni.

Novinske isječke o recitalu Gordana Vnuk je izrezivala iz novina i pohranjivala u svoju zbirku, zajedno s lecima, ulaznicama, i ostalom dokumentacijom vezanom za recital Čega nema, tog se ne odreci!