Ovaj je rukopis nastao pedesetih godina 20. stoljeća, nakon razlaza Tita i Staljina (1948.) i pokušaja da se uvede eksperiment samoupravljanja kao poseban smjer jugoslavenske verzije socijalizma, te da se dade drugačije tumačenje marksizma-lenjinizma od onog koji je davala sovjetska politika. Tijan definira poseban put jugoslavenskih komunista sljedećim riječima: „Tako titoizam u stvari znači pokušaj izmirenja njihove doktrine i praktičnih potreba države, proces u kojem Komunistička partija dosljedno igra ulogu kočnice, jer bi priznanje logičnih i stvarnih zaključaka neizbježno dovelo do gubitka njene vlasti. Stoga ovo novo razdoblje jugoslavenskog komunizma nije neka komunistička hereza, nego samo osebujna primjena marksizma-lenjinizma, izmiješana čak i elementima staljinizma, na posebne prilike u kojima se je našla Jugoslavija (…) U jugoslavenskom komunističkom reformizmu ipak je najvažnija činjenica da on nije došao dobrovoljno ili kao namjeravana i smišljena politika rukovodstva KPJ, već kao posljedica objektivnih i vanjskih utjecaja koji su to rukovodstvo prisilili na proces nazvan titoizam.“
Luetić Tijan, Nedjeljka. 1980. Krov i kruh: deset godina u okupiranoj Hrvatskoj (1945-1955) [Roof and Bread: Ten Years in Occupied Croatia (1945-1955)]. Munich - Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije.
Luetić Tijan, Nedjeljka. 2014. Život Pavla Tijana [The life of Pavao Tijan]. Zagreb: Matica hrvatska.
