Ovaj je dokument jedan od razloga političkog pada Većeslava Holjevca, predsjednika EFC-a jer je bio jednom od stavki optužbe za njegovo nacionalističko djelovanje. U tekstu Statuta članovima Komisije za ispitivanje nacionalističkih pojava u EFC-u zasmetalo je učestalo spominjanje i naglašavanje nacionalnih obilježja („hrvatski narod“, „hrvatski jezik“, „hrvatski iseljenici“, „hrvatska narodnost“) nasuprot zadanoj terminologiji („iseljenici“, „naši iseljenici“, „iseljenici s područja Hrvatske“ i sl.). Naime, komunistička vlast nije podržavala isticanje nacionalnih obilježja, već je rješavanje nacionalnog pitanja heterogene Jugoslavije potiskivala nametnutom „nadnacionalnom“ ideologijom „bratstva i jedinstva“ koja je trebala djelovati kao integrativni faktor. Slijedom toga, ni kulturnim ustanovama nije bilo dozvoljeno da u nazivu nose ime „hrvatski“.
Dokument je, uz ostalo gradivo tadašnjih društveno-političkih organizacija, do 1995. činio dio arhiva Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske/Instituta za suvremenu povijest. Te je godine u srpnju gradivo predano HDA-u gdje se nalazi i danas.