Rukopis članka tiče se Brandtovih sjećanja na njegovo djelovanje kod čina sastavljanja i potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz ožujka 1967. godine. Opisuje strah koji je vladao među potpisnicima Deklaracije i članovima Upravnog odbora Matice hrvatske od represije režima prilikom njezina iznošenja u javnost. Osim što opisuje svoj doprinos njezinoj izradi, također naglašava da se u klimi tzv. liberalizacije Titova režima Matica hrvatska uspjela osloboditi kontrole tajne policije. Kao središnju osobu kojoj pripada najviše zasluga za Deklaraciju imenuje profesora s Katedre za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ljudevita Jonkea. Na kraju, opisuje sudbinu potpisnika Deklaracije koji su skupa s njim izbačeni ili posve marginalizirani iz hrvatskoga znanstvenog i kulturnog života nakon sloma Hrvatskoga proljeća 1971. godine.