Polemička djela Zvonimira Kulundžića (njih desetak u autorovu plodnom opusu) nisu htjele objaviti tadašnje izdavačke kuće, a ni sam Kulundžić nije bio spreman na kompromise koje su od njega tražili određeni izdavači. Zbog toga je Kulundžić neke od svojih najvažnijih knjiga objavljivao u vlastitoj nakladi, bez ikakve institucionalne potpore. Unatoč tomu, neka od njegovih izdanja bila su tiskana u velikim nakladama te čak i brzo rasprodana, poput knjige Tragedija hrvatske historiografije (Zagreb, 1970.). Kulundžić je čitatelje brzo stjecao zbog svojih kontroverznih stavova, tema koje je obrađivao i teza koje je nudio, ali i time što je s čitateljima direktno komunicirao obraćajući im se u svojim knjigama pozivajući ih na kupovinu njegovih knjiga direktno od njega − autora. Većina Kulundžićevih čitatelja bili su pretplatnici njegovih vlastitih samizdatih izdanja. Ovaj reprezentativni primjerak - „Poziv na predbilježbu“ − nalazi se na posljednjoj stranici Kulundžićeve knjige Tajne i kompleksi Miroslava Krleže: koje su ključ za razumijevanje pretežnog dijela njegova opusa (Ljubljana/Zagreb: [samizdat], 1988.) i u njemu autor najavljuje skoro izdavanje svoje nove knjige Odgonetavanje zagonetke Rakovica (Zagreb: Multigraf, 1994.) i poziva čitatelje da od njega zatraže primjerak knjige govoreći: „Budite i Vi jedan od takvih patriota i pregalaca na kulturnoj njivi hrvatskoga naroda.“ Upućuje čitatelje da odrežu dio knjige (narudžbenicu) i da mu se jave na njegovu kućnu adresu s tekstom: „Molim Vas da pri tiskanju Vaše knjige ODGONETAVANJE „ZAGONETKE RAKOVICA“ jedan primjerak predvidite za mene, i da mi ga pošaljete pouzećem kad knjiga izađe.“