Jedna od najpoznatijih knjiga Franje Tuđmana, Bespuća povijesne zbiljnosti: rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.), objavljena je polovicom 1989., no rukopis je bio završen još u veljači 1988. godine. Tuđman je godinu i pol bezuspješno pokušavao objaviti knjigu u Hrvatskoj, ali bez odobrenja CK SKH-a bilo je teško pridobiti izdavača koji bi imao hrabrosti objaviti knjigu koja je obrađivala temu zbog koje je sam Tuđman ranije bio proganjan od strane režima. Konačno je Marija Peakić-Mikuljan, direktorica izdavačke kuće Matice hrvatske, preuzela rizik. No, i kada je knjiga otisnuta u lipnju 1989., došla je naredba s vrha komunističkoga režima u Hrvatskoj da je se ne distribuira. Ipak, razvoj političke situacije u 1989., u kojoj je politička snaga Saveza komunista Hrvatske strmoglavo opadala, dovela je do nastavka distribucije.

U fokusu knjige je pitanje žrtava Drugoga svjetskog rata. Tuđman nastoji upozoriti na „manipulacije i krivotvorine koje su istodobno smjerale napuhavanju brojeva srpskih žrtava do mitskih veličina i optuživanju cijeloga hrvatskoga naroda kao genocidnoga i zločinačkoga.“ (Jareb, 2011: 305) Upravo je Tuđman bio jedan od prvih povjesničara koji je potaknuo znanstveno istraživanje toga problema još sredinom 1960-ih. U knjizi pored same problematike broja žrtava, Tuđman pokazuje zašto je u tom svojem institucionalnom nastojanju bio onemogućavan, a potom i marginaliziran i zatvaran. Knjiga predstavlja zaokruženu cjelinu njegovih dotadašnjih istraživanja i radova o navedenoj problematici. Tuđman se suprotstavio jednostranom pristupu i višestrukom uveličavanju broja žrtava, osobito tzv. jasenovačkom mitu o srpskim žrtvama čiju je povijest nastanka detaljno opisao. Taj narativ, je prema Tuđmanu, „poslužio (…) kao izravan povod cijeloj teoriji o genocidnosti svakog hrvatstva.“ (Tuđman, 1989: 120) Tuđman je pokazao dosljednost u suzbijanju neznanstvenih paušalnih ocjena i preuveličavanja broja žrtava, podvrgnuvši kritici i „bleiburški mit“, odnosno, odbacivši kao pretjerane mnoge od procjena broja stradalih od strane komunističke vlasti 1945. (tzv. blajburška tragedija) koje su iznošene u hrvatskoj emigraciji.

Iz rukopisa naslovnice vide se različite verzije radnih naslova o kojima je razmišljao. Tako možemo pretpostaviti da je prvi radni naslov knjige glasio Na bezdanima povijesne nerazboritosti i da ga je kasnije mijenjao do konačnoga naslova pod kojim je knjiga i objavljena. Ovaj dokument je u formatu pdf dostupan za skidanje na mrežnim stranicama uz prethodnu registraciju na www.tudjman.hr.