Povodom primitka najvećeg francuskog odličja Legije časti (1989.),  hrvatski sociolog Rudi Supek (1913. – 1993.) dao je intervju Radio Zagrebu u kojem je govorio o svojem životu, a između ostalog i o svojem kulturno-opozicijskom djelovanju. Legiju časti dobio je zbog svojeg djelovanja kao jedan od organizatora otpora u nacističkom logoru Buchenwald, za svoj doprinos razvoju sociologije kao znanosti i kulturni rad s Francuskom. U intervjuu govori kako je pet godina ranije (1984.) dobio, po njegovu mišljenju, još i važnije odlikovanje za znanstveni rad o čemu se u Jugoslaviji tada nije smjelo govoriti. Izjavio je da se na njega prije nije blagonaklono gledalo jer je stajao na stanovištu da bez demokracije nema socijalizma. Navodi kako je bio članom KP-a od sredine tridesetih godina 20. stoljeća do 1948., prvo jugoslavenske, a potom francuske (od 1939.), ali da se kasnije više nije htio vraćati u članstvo jer da s partijama staljinističkog i kominternovskog tipa, kakvim je smatrao i Savez komunista Jugoslavije, nije htio raditi. Na pitanje novinarke kako tumači da danas (1989.) o tome može govoriti, Supek je rekao da se u Jugoslaviji upravo (1989.) razvija proces demokratizacije.
Navodi da se iz Francuske u Jugoslaviju vratio iz patriotskih razloga, iako je imao puno bolje uvjete da svoju znanstvenu karijeru nastavi vani, u Francuskoj, SAD-u ili Kanadi.
Otvoreno progovara i o problemu socijalističkih poredaka u kojima postoji negativna selekcija kadrova navodeći da monopol jedne partije pogoduje tome da karijeristi i mediokriteti mogu napredovati, a da kvalitetni kadrovi ostaju po strani. Prema Supeku, za napredak društva, pogotovo u gospodarstvu, potreban je slobodni demokratski politički sistem.
Govorio je i o svojem angažmanu u ekološkom pokretu i svojoj knjizi čije je treće izdanje upravo bilo objavljeno. Izjavio je da je kriza socijalizma kriza koja je posljedica toga da je socijalizam ostao na konceptu industrijskoga društva. Smatrao je da je nužno, na globalnoj razini, ući u jedno postindustrijsko društvo koje se neće bazirati na eksploataciji prirode i samog čovjeka, u jedan novi tip socijalizma.