Kljaković je u ovom djelu donio svoja sjećanja iz turbulentnih političkih zbivanja njegova života. Kao građanskoga intelektualca i branitelja vrijednosti zapadne civilizacije posebno ga je brinuo uspon komunizma u njegovoj zemlji i svijetu nakon Drugoga svjetskog rata. Knjiga sve do 1990. nije bila dostupna u Hrvatskoj i Jugoslaviji zbog Kljakovićeve kritike socijalističkoga režima. Izvorno je bila objavljena u Buenos Airesu 1952. godine, a domovinsko izdanje je objavljeno tek 1992. godine nakon sloma komunizma. U ovom djelu posebno naglašava svoje veze s jugoslavenskim partizanskim pokretom u drugoj polovini rata za vrijeme talijanske emigracije. Opisuje raskid s njim, te izražava duboku skepsu u uspjeh poslijeratnoga projekta nove Jugoslavije, ističući da „pokušaj Titov, da organizira Jugoslaviju na federativnoj fazi i da nacionalne i religiozne momente podvrgne socijalnoj ideologiji Internacionale, ne rješavaju naš problem.“ (Kljaković, 1992: 282) Prema Dukiću, sam Tito je svojim suradnicima rekao da ta knjiga ne smije doživjeti engleski prijevod.