Dokument The conditions od Croatian refugees in Italy and the British zone in Austria donosi podatke o stanju hrvatskih izbjeglica u Italiji i britanskoj zoni u Austriji. U nepotpisanom dokumentu nastalom kojeg su najvjerojatnije izradile službe britanske vojne vlasti, vjerojatno krajem 1946., navedene su brojčane procjene izbjeglica u izbjegličkim i zarobljeničkim kampovima, kao i svjedočanstvo o lošim uvjetima i njihovom tretmanu u tim kampovima te o izručenjima Jugoslaviji. Radi se o ljudima koji su, prije okruženja jedinica Jugoslavenske armije, uspjeli prijeći jugoslavensko – austrijsku granicu i smjestiti se u savezničkim logorima u Austriji i Italiji.            Dokument je napisan na poticanje odnosno pitanje nekog gospodina Stokesa (Mr. Stokes MP in the Commons State Security) zbog kojeg je gosp. MacNeil zatražio istragu o tretmanu jugoslavenskih izbjeglica hrvatskog porijekla.
Govori se o ukupno 20.000 hrvatskih izbjeglica u Italiji i Austriji. Većina tih ljudi bili su civili, uključujući veliki broj žena i djece. Britanski izvještaj govori o vrlo lošem stanju u kojem se nalaze te izbjeglice i da se stanje pogoršava iz dana u dan. Kao najveći strah tih izbjeglica navodi se strah od izručenja novoj jugoslavenskoj državi. Saveznički vojni štab je obavijestio Državnog tajnika Svete Stolice da će Jugoslaviji u buduće biti izručeni samo oni ljudi čija se krivnja za zločine protiv čovječnosti dokaže u detaljnoj istrazi.
Izvještaju je dodano i 5 priloga. Radi se o četiri izvatka iz pisama nekoliko hrvatskih zarobljenika u logorima u kojima govore o lošem stanju u logorima i lošem postupanju savezničkih vlasti prema njima te pismo državnog tajnika Svete Stolice Giovannia Battiste Montinija (kasnijeg Pape Pavla VI) od 17. svibnja 1946. (Annex no. 2) upućeno nekoj nepoznatoj crkvenoj osobi u kojem se govori o kriterijima na osnovu kojih savezničke snage izručuju hrvatske zarobljenike jugoslavenskim vlastima.
S ovim zarobljenicima Krunoslav Draganović bio je gotovo u svakodnevnom kontaktu i upravo od njih je prikupljao dragocjene podatke i svjedočanstva. Vrijednost ovog i sličnih dokumenata koje je sakupljao K. Draganović posebno dolazi do izražaja jer o navedenim događanjima hrvatska historiografija nema puno podataka. (Grahek Ravančić, 2014, 283-284).
Dokument se nalazi u registratoru br. 1, pod oznakom br. 2.29. Dostupnost ovog dokumenta je problematična zbog osobnih podataka. Uvid u njih može dobiti izravni nasljednik osobe čiji se podaci nalaze u dokumentu bez ograničenja. Drugi imaju ograničenje da mora proći 70 godina od nastanka dokumenta ili 100 godina od rođenja osobe na koju se dokument odnosi.