Radi se o dokumentu u kojem je donesen zaključak temeljem istražnih radnji vezanih za navodnu pojavu nacionalizama u Matici iseljenika Hrvatske u razdoblju 1964. – 1967., tj. za vrijeme mandata Većeslava Holjevca na mjestu njenoga predsjednika. Komisija je utvrdila pojave koje su „očitovale i izvjesna nacionalistička skretanja, kao i nezdravu klimu, pogodnu za daljnje deformacije u Matici iseljenika Hrvatske.“ Kao najodgovornijeg za to Komisija je držala upravo Holjevca zbog „dubljih idejno-političkih zabluda o nacionalnom pitanju koje on razmatra van klasnog i društvenog konteksta.“ Zbog toga je Holjevac bio prisiljen podnijeti ostavku na članstvo u CK SKH, a posljedično i na mjesto predsjednika MIH-a. Kao konkretne njegove greške u dokumentu se navode: nedostaci prijedloga Statuta MIH-a zbog jednostrane orijentacije na iseljenike isključivo hrvatske narodnosti, zatim ublažavanje karakterizacija o dvjema emigrantskim organizacijama – Hrvatskoj akademiji u New Yorku i Američko-hrvatskom akademskom klubom u Clevelandu (od neprijateljski raspoloženih prema Jugoslaviji do neutralnih, kulturnih organizacija) u materijalima koje je pripremio tajnik I. Marinković, oklijevanje oko osude Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i postupanja s njezinim potpisnicima, nedavanje prijema i neprisustvovanje proslavi povodom Dana Republike 1966., pjevanje hrvatskih pjesama uoči Nove godine („Rajska djevo, kraljice Hrvata“, „Ustani bane“), zatim izdavanje proglasa za pomoć iseljenicima povodom poplave Zagreba 1964. upućen „hrvatskim iseljenicima i ostalim jugoslavenskim građanima na privremenom radu u inozemstvu“, stavljanje Franje Tuđmana, Zvonimira Komarice i Ive Frangeša na listu za Glavni odbor (GO) MIH-a te opravdavanje potpisivanja pisma solidarnosti Ljudevitu Jonkeu nakon službene osude Deklaracije.
Holjevac je proglašen krivim zbog političkog zastranjivanja na nacionalističkoj liniji te zbog neslaganja s takvom ocjenom i „nesagledavanja svoje političke odgovornosti.“ Komisija je stoga dala upute za sazivanje izvanredne skupštine MIH-a zbog izmjena u sastavu Glavnog odbora i definiranja orijentacije MIH-a „u skladu s politikom našeg društva.“
Ovaj je dokument vrlo jasan primjer djelovanja CK SKH, tj. jednog od njegovih tijela kao represivnog u pogledu kulturne politike. Ponašanje mimo zadane ideološke linije nije bilo dozvoljeno i vrlo je brzo rješavano, a akteri su kažnjavani gubitkom položaja u društvu, funkcija i, često, zaposlenja te su bili pod prismotrom.
Dokument je, uz ostalo gradivo tadašnjih društveno-političkih organizacija, do 1995. činio dio arhiva Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske/Instituta za suvremenu povijest. Te je godine u srpnju gradivo predano HDA-u gdje se nalazi i danas. Gradivo je u potpunosti dostupno za korištenje.
