Četiri djevojke (I. K., B. K., Z. P- i D. M.) optužene su da su u rujnu 1945. umnažale i širile letke s pjesmom u kojoj se neprimjereno (ironično) govorilo o Josipu Brozu Titu te da su raspačavale Pastirsko pismo hrvatskih biskupa od 20. rujna 1945. Kratka pjesmica naslovljena Pjesma Titu bila je parodija partizanske narodne pjesme Druže Tito, ljubičice bijela/Tebe voli omladina cijela i počinjala je Druže Tito, ljubičice plava/do proljeća otiće ti glava te se tražila Titova smrt. Potpisali su je "anti-boljševici", a Tito je nazvan ruskim medom s aluzijom na njegove sovjetske veze sa Staljinom. Premda u to vrijeme Titov život, rad i djelo još nisu bili zaštićeni od osporavanja, ovakav primjer opozicije u svakodnevnici dokazivao je anti-revolucionarnu i anti-komunističku djelatnost, što je bilo vezano uz nasljedovanje tradicije NDH i kao takvo bilo strogo kažnjivo.
Inače, raspačavanje letka od strane optuženica može se protumačiti i kao protuakcija na propagandističke aktivnosti u Zagrebu uoči prvih općih izbora za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije 11. studenog 1945. Tada su građani Zagreba bili poticani na glasovanje za komunističku listu Narodne fronte, a u centru Zagreba kip bana Josipa Jelačića bio je "zakamufliran". Prije toga na početku Ilice stajao je slavoluk s kulisama ženskih likova (u čast Prvog kongresa Antifašističke fronte žena Hrvatske održanog od 21. do 23. srpnja 1945.) u narodnoj nošnji na kojima je između ostalog pisalo Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo i Nema cvijeća što su jorgovani, ni boraca što su partizani.
Dokument je stvorio Javni tužilac za grad Zagreb 28. prosinca 1945. (Broj K-3886/45). Iz prostorija Okružnog javnog tužilaštva Zagreba ilegalno ga je uzeo Iljko Karaman i pohranio u svojoj zbirci. Dokument je dostupan za istraživanje i za kopiranje. Do danas nije imao odjeka u javnosti niti je bio korišten u istraživanjima.
