U ovoj presudi Vrhovnoga suda Srbije u Beogradu od 19. travnja 1967. u slučaju Mihajlova i njegovoj inicijativi oko osnivanja nezavisnoga kulturnog časopisa Slobodni glas odlučeno je da mu kazna bude određena na tri i pol godine u Srijemskoj Mitrovici. Suđen je prema članku 118. Kaznenoga zakona koji utvrđuje odgovornost za djela neprijateljske propagande nakon što su se na prvostupanjsku presudu beogradskoga suda žalili Mihajlov i njegovi odvjetnici Kovačević i Glowatzky. Oni su se branili tezom da prijedlog da se osnuje kršćansko-socijalistička stranka i zavede demokratski socijalizam spada u domenu benigne akademske rasprave koja nije bila protuustavni čin.
Vrhovni sud Srbije je takvo obrazloženje žalbe držao neutemeljenim, optuživši na kraju Mihajlova za neprijateljsko djelovanje koje je „okrenuto protiv društvenog i državnog uređenja“ Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Osim tih inicijativa, Vrhovni sud mu je stavio na teret i njegovu komunikaciju s „emigrantskim i reakcionarnim organizacijama“ u inozemstvu, kao i njegovu komunikaciju s novinarskim kućama zapadnih kapitalističkih zemalja. (Mihajlo Mihajlov Papers, kutija 3.)
