U pismu Nikolić poziva Bogdana Radicu kao uglednog hrvatskog publicistu na suradnju u novoosnovanoj Hrvatskoj reviji, koji se već tada proslavio pišući za američki tisak. Radica će kasnije biti njegov najbliži suradnik s obzirom na broj pisama (najveći broj u Nikolićevoj zbirci) koja je razmijenio s Nikolićem i na broj objavljenih članaka i eseja u Hrvatskoj reviji. Nikolić u pismu nudi suradnju u časopisu jer je njegov cilj okupljanje cjelokupne hrvatske emigrantske inteligencije bez obzira na stranačka, politička i ideološka razilaženja, koja su je razdirala i činili je nejedinstvenom. Sve to pod zajedničkim ciljem da se nastavi slobodan kulturni razvoj hrvatskog naroda u okolnostima kad je zemlja pod komunističkom diktaturom i kako bi se kroz časopis afirmiralo hrvatsko nacionalno pitanje u slobodnom svijetu. U istom pismu, Nikolić poziva Radicu da utječe na Ivana Meštrovića da se priključi suradnji u njegovom časopisu jer da bi, po Nikolićevu mišljenju, privlačenje takvog jednog autoriteta i velikog umjetnika jače utjecalo na jedinstveno nastupanje hrvatske emigrantske inteligencije.