John (Ivan) Pintar bio je američki državljanin hrvatskoga podrijetla kojeg je komunistički režim u Jugoslaviji uhitio 1946. i 1947. osudio na smrt pod optužbom da je američki špijun. Kazna mu je smanjena na 20 godina zatvora, a zahvaljujući posredovanju američkih vlasti kazna je smanjena na četiri godine koje je proveo u zatvoru u Lepoglavi i u Srijemskoj Mitrovici.
Nakon izdržane kazne krajem 1950. godine vraća se u SAD (New York) gdje je napisao knjigu o komunističkom režimu i svojem zatvorskom iskustvu. Knjigu nije mogao objaviti u Jugoslaviji, ali ni u SAD-u, jer su osobe koje su bile u vezi s jugoslavenskim veleposlanstvom u Washingtonu činile sve da tu knjigu ne objavi te su mu čak nudili poveću svotu novca da im preda rukopis samo da ona ne ugleda svjetlo dana. Za slučaj je saznao Ljeposav Peranić, predratni hrvatski emigrant iz Argentine, koji je Pintaru ponudio objavljivanje knjige u Argentini te je ona i objavljena u Buenos Airesu u nakladi od 3 000 primjeraka. Knjigu je posvetio svim žrtvama komunizma.
U Lepoglavi, gdje je bio zatočen 1947., bio je zatvoren u isto vrijeme kad i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac o čemu je ostavio svjedočanstvo u svojoj knjizi. U zaključku knjige Pintar navodi da se ono što je on doživio u Titovoj komunističkoj državi, ponavlja u svakoj državi koja je bila pod komunističkom kontrolom. Godine 1995. objavljena je i na hrvatskom jeziku (Četiri godine u Titovu paklu, Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda).