Nakon trogodišnjih priprema, godine 1977. premijerno je izvedena predstava Jedan dan u životu Ignaca Goloba kazališne družine Coccolemocco. Pripreme za predstavu dugo su trajale, između ostalog i zbog problema s prostorom za probe, koji je napokon nađen u KUD-u Vinko Jeđut. U predstavi je sudjelovalo 25 ljudi, od kojih je najveći dio došao s Filozofskog fakulteta. Branko Matan je autor libreta, Branko Brezovec je vodio režiju, Tihomir Milovac je izradio rekvizite, Božo Kovačević davao je Ignacu glas, dok je Mladen Blaić davao glas ostalim lutkama. Glavnu okosnicu predstave činile su gigantske trometarske lutke koje je koncipirala i izradila Jadranka Fatur.

Predstava prati život radnika Ignaca Goloba kroz niz slika iz njegovog svakodnevnog života: Ignac na poslu, Ignac kod kuće, Ignac u dućanu, Ignac i Sunce, ... i na kraju Ignac i Smrt. Tekstualni predložak Branka Matana označen je u podnaslovu kao „moralitet iz suvremenog života“, a u dijalogu je s knjigom Wilhelma Reicha Slušaj, mali čovječe! Tema „malog čovjeka“ nesvjesno sakrivenog  u svima nama, označuje „onaj model neslobode, koji pomahnitala masovna produkcija potrošnje oko nas jedino još potrebuje“ (citirano iz programske knjižice), kako u kapitalizmu, tako i u socijalizmu. Socijalizam nije uspio dotaknuti proturječja i obmane banalnosti svakodnevnog života pred kojima je „mali čovjek“, Ignac Golob – radnik u tvornici, nemoćan i nedjelotvoran, ali ponajprije neodgovoran. Njegova je dijagnoza svijeta: „Neka bude što biti ima!“ Na primjer, scena s Poslodavcem prikazuje da Ignačeva nepokretna svijest doživljava rad kao tromi klasni odnos usprkos agresivne  jeke nagovora na odgovornost samoupravljanja koja se čuje u pozadini.

Predstava problematizira idealiziranu sliku jugoslavenskog socijalizma gdje kroz prikaz „malog čovjeka“ Ignaca Goloba i njegove su-odgovornosti za stanje društva, dolazi do dijagnoze koju izgovara glumac na sceni:  „ (...) dozvoli li čovjek da svijet iziđe iz njega, tada više nitko neće imati šansu“. Predstava govori o odgovornosti malog čovjeka za „smrt svih naših jezika.“

Novinske isječke o predstavi Gordana Vnuk je izrezivala iz novina i pohranjivala u svoju zbirku, zajedno s lecima,, ulaznicama za predstavu i ostalom dokumentacijom vezanom za predstavu Jedan dan u životu Ignaca Goloba.