Prepiska između Komisije za kinematografiju Vlade NRH i Komiteta za kinematografiju Vlade FNRJ iz prosinca 1950. o prikazivanju sovjetskih filmova u hrvatskim kinima ilustrira partijsku i državnu kontrolu nad uvozom i distribucijom filmova za prikazivanje u kinodvoranama te podređenost filmskoga repertoara političkim i ideološkim potrebama.
Filmovi nastali u komunističkoj Jugoslaviji do 1948. vodili su se načelom socijalističkoga realizma nadahnutoga SSSR-om. Cijela filmska industrija oblikovala se u sklopu ideoloških načela koji su usmjeravali novoosnovanu državu prema marksističko socijalističkoj kinematografiji. (Lučić, 2015: 23) Sukladno tome, na repertoaru kinodvorana prevladavali su filmovi iz SSSR-a, a utjecaj filmova iz zapadnih zemalja koji su se i dalje prikazivali bio je znatno slabiji. Nakon sukoba s Informbiroom, sovjetski filmovi i dalje ostaju na repertoaru kinodvorana diljem Jugoslavije, ali uz sve veću konkurenciju zapadnih, posebno američkih filmova. (Lučić, 2015: 71)
U konkretnom slučaju, Komisija za kinematografiju obavještava Komitet za kinematografiju Vlade FNRJ o saznanjima da publika „protestira protiv prikazivanja pojedinih sovjetskih filmovaˮ, te da „izvjesnu zabunuˮ unose i domaći dokumentarni filmovi u kojima se u pojedinim kadrovima mogu vidjeti Staljinove fotografije. S obzirom na to da su ti filmovi, navodi dalje Komisija, „bili propušteni od strane cenzure, a nama stižu protesti protiv prikazivanja sovjetskih filmova,ˮ moli se hitna uputa da li, i konkretno koje, sovjetske filmove treba skinuti s repertoara u Hrvatskoj (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Str. pov. 32/1950).
