Radica je napisao ovaj članak nakon što je pobjegao iz Jugoslavije, u kojem je opisao revolucionarni teror koji su provodili jugoslavenski komunisti. Napisao ga je u mjesecu listopadu godine 1946. u New Yorku nakon čega je bio objavljen u časopisu Reader’s Digest. Zbog ovoga članka i drugih članaka u američkom tisku, jugoslavenski je režim zakonom zabranio sva njegova djela. Članak je bio preveden na nekoliko jezika, a objavljen je i u Japanu na japanskom jeziku. Dobio je 5000 dolara honorara za taj članak.
Radica je uveo pojam „korisne budale“ koji je dotada bio nepoznat u američkoj političkoj kulturi. On je smatrao sebe i druge demokrate iz Hrvatske i Jugoslavije "korisnim budalama" koje su imale iluziju da jugoslavenski komunisti neće uspjeti preuzeti apsolutnu vlast. Oni i Radica su naivno vjerovali da će poslijeratna Jugoslavija biti demokratska i federalna država, a ne komunistička diktatura. Takva politička organizacija se zvala Narodna fronta u poslijeratnom komunističkom svijetu kao i u samoj Jugoslaviji.
Rukopis knjige Radica je napisao u emigraciji. Konačno je objavljen 1974. u Barceloni i Münchenu, kod emigrantske izdavačke kuće Hrvatska revija. On je također sakupio svoje članke objavljene u američkim novinama, memoare iz Hrvatske i Jugoslavije koji su pokrivali razdoblje od studenog 1944. do svibnja 1946., i njegove bilješke iz Izgnaničkog dnevnika u kojem je opisao svoje putovanje iz Italije u SAD. Nakon Hrvatskog proljeća 1971, u dogovoru s Vinkom Nikolićem odlučio je u New Yorku objaviti knjigu. Radica je to odlučio da bi objasnio, pogotovo mlađim generacijama u emigraciji, koji su korijeni „nove hrvatske katastrofe“ u Titovoj Jugoslaviji. U knjizi je prikazao strah uzrokovan represijom koju je provodila komunistička revolucija.
Hrvatska je doživjela najveću represiju od svih regija u Jugoslaviji jer se najviše suprotstavljala komunističkoj revoluciji. Radica u knjizi prikazuje ta revolucionarna vremena u Zagrebu i njegovu rodnom Splitu. Opisao je ubojstva i uhićenja ljudi u tim gradovima, među kojima su mnogi bili ugledni ljudi iz javnog života. Dakle, on je kreirao frazu "veliki strah u Hrvatskoj" kako bi opisao revolucionarni teror. Kada je odlučio napustiti Hrvatsku i Jugoslaviju, poslao je svojoj ženi telegram pod nazivom "Napustio sam Titov raj zauvijek".