Rukopis knjige je napisao u vrijeme svoga života u egzilu. Na kraju ju je objavio 1974. godine u Barceloni i Münchenu, kod emigrantske izdavačke kuće Hrvatska revija. On je tu sakupio članke iz američkog tiska i iz svojih sjećanja iz Hrvatske i Jugoslavije od studenoga 1944. do svibnja 1946., te iz bilješke Izgnaničkog dnevnika koje je počeo bilježiti na putu prema Italiji i Americi. Nakon Hrvatskog proljeća urednik Vinko Nikolić je u razgovoru s Radicom odlučio tiskati taj njegov rukopis kako bi objasno hrvatskoj emigraciji,posebice mlađim generacijama, gdje su korijeni, kako je Radica tvrdio, „najnovije hrvatske katastrofe“ u Titovoj Jugoslaviji. U ovoj knjizi, on je posebno istaknuo strah i represiju komunističke revolucije u Hrvatskoj.
Hrvatska je preživjela najvišu razinu represije zbog toga štoje pokazala mnogo više otpora u odnosu na druge jugoslavenske dijelove. U ovoj je knjizi Radica opisao situaciju u Zagrebu i u njegovom rodnom gradu Splitu u tim revolucionarnim danima. On je donio svjedočanstvo o ubijenim i zatvaranim ljudima u navedenim gradovima među kojima su mnogi bili ugledni ljudi iz javnog života. Kada je odlučio izbjeći iz Hrvatske i Jugoslavije, poslao je svojoj ženi telegram koji je imao znakovit naslov „ja sam zauvijek otišao iz Titova raja.“
