Monsinjor Augustin Juretić rođen je 1890. u Martinovu Selu, današnja općina Jelenje. Diplomirao je teologiju i filozofiju u Senju 1914. godine te je iste godine zaređen za svećenika Senjsko-modruške biskupije. U kolegiju Augustineuma u Beču stječe akademsko zvanje doktora bogoslovnih znanosti, a u Louvainu u Belgiji završava i studij sociologije. Nakon povratka u Zagreb obnaša funkciju tajnika Hrvatskoga katoličkoga narodnog saveza, tajnika Radničkoga strukovnog saveza, te tajnika Hrvatskoga katoličkog seniorata. Radio je kao profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, bio župnik u Slunjskome dekanatu, a 1930. Papa Pio XI. imenovao ga je svojim tajnim komornikom i dodijelio mu naslov monsinjora.

U mlađim je danima blizak Hrvatskoj pučkoj stranci (HPS), a kasnije postaje simpatizerom Hrvatske seljačke stranke (HSS). Godine 1928. odlazi u Beograd gdje postaje predstojnikom ureda HPS-ova ministra socijalne politike i načelnik Ureda za katoličke vjerske škole u Ministarstvu prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U  Beogradu obnaša niz funkcija, a 1930. imenovan je konzultorom Beogradske biskupije. Godine 1939. vraća se u Zagreb gdje biva imenovan začasnim kanonikom Senjskoga kaptola, začasnim prisjednikom Duhovnoga stola Zagrebačke nadbiskupije. Iste godine povodom 25. godišnjice misništva princ Pavle Karađorđević dodjeljuje mu odlikovanje V. stupnja – Bijeli orao.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Juretić ostaje angažiran na više polja, između ostaloga sudjelovao je u zbrinjavanju brojne djece izbjegle iz ratom ugroženog kozaračkoga područja u Bosni i Hercegovini. Zagreb napušta 1942. na savjet svojega prijatelja zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i Vladka Mačeka, da bi u inozemstvu uspostavio vezu s jugoslavenskom vladom i političarima Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Londonu. Najprije odlazi u Rim, a ubrzo u Švicarsku. Nastavlja s karitativnim radom te djeluje pri Međunarodnome tijelu Crvenoga križa u Švicarskoj kao predstavnik Crvenoga križa NDH.

Mons. Augustin Juretić bio je čovjek širokih interesa (svećenik, političar, publicist, karitativni djelatnik) koji se tijekom života angažirao na raznim poljima, a najviše je traga ostavio u novinarstvu i publicistici. Nakon odlaska u emigraciju 1942., a godine 1947. u Švicarskoj pokreće časopis Hrvatski dom. Časopis je idejno haesesovski i katolički orijentiran. U 12 godina boravka u inozemstvu kontaktirao je, ne samo s hrvatskom emigracijom, nego i sa stranim svećenicima, novinarima, diplomatima i političarima. Plasira vijesti iz Jugoslavije i tako upozorava na prirodu komunističkoga režima u Jugoslaviji i, za njega najvažnije, sustavni teror nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom. Osim u Hrvatskome domu, aktivan je i u drugim emigrantskim časopisima – Naša nada, Hrvatski katolički pučki kalendar Srca Isusova i Marijina, Hrvatski glas. U njegovu pisanju vidljivo je veliko zalaganje za oslobođenje Hrvatske od komunističke vlasti i slom komunističkoga sustava u Jugoslaviji, a u konačnici i stvaranje samostalne hrvatske države.