Vladimir (Vlado) Gotovac (Imotski, 18. rujna 1930. - Rim, 7. prosinca 2000.), hrvatski je književnik, pjesnik, filozof, novinar i političar te jedan od najpoznatijih kulturnih opozicionara iz doba socijalističke Hrvatske koji je zbog svojih uvjerenja i vjere u pluralističku demokraciju bio proganjan od komunističkih vlasti.

Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreču, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je studij filozofije.

Književne radove, ponajprije pjesme, počeo je objavljivati 1952. u časopisu Tribina, a u drugim časopisima objavljuje filozofske i likovne kritike i eseje, priče, radiodrame te angažirane publicističke tekstove. Godine 1955. zaposlio se kao novinar i urednik redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb gdje je radio sve do uhićenja 1972. U to vrijeme uređivao je i časopise Međutim (1953.) i Razlog (1969.), a od srpnja do prosinca 1971. bio je glavnim urednikom Hrvatskoga tjednika, koji je objavljivala Matica hrvatska, a koji je zastupao program nacionalnoga pokreta.

Kao urednik Hrvatskoga tjednika, ali i zbog svojih beskompromisnih kritički intoniranih tekstova, Gotovac je spadao među najistaknutije osobe hrvatskoga proljeća 1971. Zbog svog djelovanja u sferi kulture bio je, s još desetoricom hrvatskih intelektualaca, optužen za neprijateljsko djelovanje i osuđen 1972. na četiri godine strogoga zatvora s dodatnim trogodišnjim gubitkom građanskih prava. Kaznu je, ne tražeći pomilovanje, u cijelosti izdržao. Nije se pridržavao zabrane istupanja, pa je nakon razgovora s inozemnim novinarima 1977. ponovo optužen te u procesu 1981. osuđen na dvije godine zatvora, odnosno još četiri godine gubitka građanskih prava.  Na tom suđenju je, iznoseći svoju obranu izjavio:  „Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla.“ (https://vladogotovac.org/).

Kao jedan od najznačajnijih zastupnika liberalnih ideja u Hrvatskoj krajem 1980-ih se i politički angažirao, osnovavši u svibnju 1989., sa Slavkom Goldsteinom i Draženom Budišom, prvu hrvatsku demokratsku političku stranku za vrijeme komunističkoga režima (HSLS - Hrvatski socijalno liberalni savez). Godine 1990., nakon 18 godina nezaposlenosti i izolacije, zapošljava se na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora. Iste godine izabran je za predsjednika tada obnovljene Matice hrvatske, a tu dužnost obavlja do veljače 1996., kada je izabran za predsjednika HSLS-a (tada preimenovanog u Hrvatsku socijalno liberalnu stranku). Nakon raskola na 7. saboru HSLS-a (studeni 1997.), osniva novu političku stranku centra - Liberalnu stranku (LS) čijim je predsjednikom bio do smrti 2000. godine. Bio je saborskim zastupnikom u trima sazivima (1992., 1995. i 2000.), a na izborima za predsjednika Republike 1997. bio je kandidat skupine oporbenih stranaka.

Uz njegov pjesnički i filozofski opus treba izdvojiti knjige u kojima je progovorio o svojim zatvorskim iskustvima u komunizmu. U knjizi Zvjezdana kuga (Gotovac, 1995), objavio je svoje zatvorske zapise iz 1972. i 1973., a u knjiga Moj slučaj (Gotovac, 1989) sadržava i njegovu Obranu pred sudskim vijećem 1981. godine. Sabrana djela objavljena su mu 1995. u sedam knjiga (Hekman, 1995), a njegove pjesme uvrštene su u gotovo sve antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva i prevođene su na albanski, engleski, francuski, njemački, rumunjski, talijanski i na neke slavenske jezike. Dobitnik je nagrade Grada Zagreba (1968.) i nagrade Tin Ujević (1991.). U hrvatskoj je povijesti ostao najpoznatiji kao vječito angažirani intelektualac, publicist i briljantan govornik. U spomen na život i djelo Vlade Gotovca, 2001. osnovan je Institut Vlado Gotovac, a 2009. kreirana je i internetska stranica https://vladogotovac.org/.