Alenka Bizjak je slovenska aktivistica za zaštitu okoliša, po struci odvjetnica. Rođena je 1937. godine u Mariboru od roditelja koji su nakon raspada Habsburške Monarhije emigrirali iz Trsta u Maribor. Nakon završene gimnazije u Novoj Gorici radila je u Direkciji jugoslavenskih željeznica u Ljubljani (1958. ̶ 1962.), Organizaciji klubova Ujedinjenih naroda u Sloveniji (1962. ̶ 1968.), Instituta za međunarodno pravo i međunarodne odnose Pravnog fakulteta u Ljubljani (1968. ̶ 1972.) i administraciji Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani (1972. ̶ 1990.). Godine 1990. i 1991. bila je savjetnica u Uredu potpredsjednika slovenske Vlade Lea Šešerka koji je bio odgovoran za zaštitu okoliša i regionalni razvoj.
Bizjak je bila aktivna među slovenskim aktivistima za zaštitu okoliša koji su 1971. godine osnovali Savez za zaštitu okoliša Slovenije, a bila je tajnica Saveza od ožujka 1982. do prosinca 1984. godine. Pod okriljem Saveza djelovali su intelektualci različitih profesija, a njezina je uloga bila pisanje priopćenja za javnost, priprema materijala i pisanje članaka. Sve te aktivnosti doprinijele su njezinoj reputaciji kod vlasti kao „nekoga tko blokira napredak i razvoj“.
Bizjakova je svojim djelovanjem željela privući pozornost slovenske javnosti na pitanja vezana za zaštitu okoliša u Sloveniji i Jugoslaviji. Treba spomenuti akcije za zaštitu okoliša rijeke Krupe u regiji Bela Krajina (1985.), zatim Reke, Koritnice, Kamniške Bistrice i rijeke Krke. Zajedničko svim ovim slučajevima je želja za izgradnjom hidroelektrana čak i u nacionalnim parkovima (rijeke Soča, Idrijca, Sava), na već zagađenim rijekama (Mura), na nestajućem Cerkinškom jezeru, kao i gradnja Vršičke i Triglavske žičare. Bizjak je čak sudjelovala u protestima 1980. protiv nuklearne elektrane Krško zbog neriješenoga pitanja nuklearnog otpada.
Bizjak je sa svojim istomišljenicima osnovala stranku Zeleni Slovenije 1989. godine. Na prvim demokratskim izborima u Sloveniji u travnju 1990. godine stranka je ušla u slovenski Parlament, a potom je postala dio nove slovenske Vlade koju je vodio Alojz Peterle. Unatoč uspjehu, stranka je bila rastrgana zbog unutarnjih sukoba, pa je izgubila potporu i članove, uključujući Alenku Bizjak.
Nakon formalnoga uvođenja demokracije, Bizjak je nastavila s aktivnostima za zaštitu okoliša, pri čemu je slovensku javnost upozoravala na negativne učinke izgradnje terena za golf na obradivoj zemlji, govorila o pitanjima ilegalne gradnje čak i u zaštićenim područjima. Od 2008. aktivna je u civilnoj inicijativi „Tržnice ne damo“, koja se protivi izgradnji garaža u središtu grada Ljubljane, a također se protivi podršci slovenske Vlade za otvaranjem lakirnice Magna Steyr na Dravskom polju pokraj Maribora.