Vladimir Dodig Trokut član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1968. godine. Njegovo se ime nalazi u više enciklopedija i leksikona, a dosad je u Hrvatskoj i inozemstvu održao više od 650 izložbi, akcija, performansa i instalacija. Po prirodi je, kako sam za sebe kaže, „»od 1968. godine deklarirani anarhist i suosnivač anarholiberalne partije Hrvatske u Splitu«.“ Lider je više neformalnih grupa: Frakcija grupe Crveni Peristil, Grupa 31, Manifest 72, začetnik je konceptualne i postkonceptualne no-umjetnosti i osnivač black-it-arta. Čitav život proveo je u Hrvatskoj. Nije imao putovnicu jer je, kako kaže -:„…˝ratovao s komunistima. Ne bombama, nego riječima i djelima. Prvo sam rušio onu državu i gradio ovu. Sad ću početi rušiti i ovu.“˝
Polje njegovog djelovanja vrlo je široko, iako o tome postoji razmjerno malo informacija. Sam kaže da se bavio s 24 različita tipa umjetnosti. Dao je doprinos suvremenoj literaturi, posebice poeziji. Iz književnosti kreće u antropologiju odnosno u etnografiju, a zatim u likovnost. U kreativnom procesu, on prvo nastoji osjetiti predmete i njihovu energiju, koju tada pretvara u novi oblik; umjesto da stvara nešto iz ničega, Trokut radi s postojećim objektima i pretvara ih u nešto novo. Na primjer, on slike stvara nanoseći boju na odbačena, već oslikana platna, jer,; iako je studirao kao kipar u tradicionalnim medijima, Trokut radije radi s pronađenim predmetima kojima svojim radom daje novu vrijednost. Za njega je umjetnost područje propitivanja,; svojim pristupom dovodi u pitanje kategorije kao trajnost, vrijednost i neponovljivost umjetničkog djela.
1968. godine počinje graditi jedan potpuno novi pravac likovnosti, takozvanu crnu umjetnost (black- it- out). Inače za sebe kaže da je „˝i šaman, sakupljač umjetnina, galerist, muzeolog, donator, teoretičar, predavač, publicist, modni stilist, osnivač Stožer Anti-muzeja, antiratne grupe, te jedinice posebnih namjena (Odred za baštinu) koja je spasila više od tisuću umjetnina s područja zahvaćenih ratom (sa svih strana)˝.“
Ipak, najpoznatiji je po projektu Anti-–muzeja, muzeološke inovacije u svjetskim razmjerima u čijem se sklopu nalazi i No Art zbirka.
