Ante Lešaja umirovljeni je redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1931. godine u Korčuli. Nakon završenoga studija ekonomije 1958. radi na brodogradilištu u Korčuli na poslovima organizacije i analize poslovanja poduzeća. Godine 1962. prelazi na Ekonomski institut u Zagrebu i posvećuje se problematici proizvodnosti te privrednim reformama u socijalističkim zemljama. Doktorirao je 1965. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s tezom Utjecaj sredstava ekonomske politike na uvjete privređivanja. Krajem 1972. godine izabran je za izvanrednog profesora političke ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a kao profesor političke ekonomije radio je i na Ekonomskom fakultetu u Mostaru i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Uz istraživački rad na Ekonomskom institutu i nastavnički rad, redovito je objavljivao u časopisima. Prevodio je radove čeških ekonomista (K. Kouba, Č. Kožušník, Z. Šulc, O. Turek, M. Pick), od kojih su neki objavljeni, a neki korišteni za internu upotrebu na zagrebačkom Ekonomskom institutu. Nakon umirovljenja 1990. godine, volonterski je radio na razvijanju Narodne knjižnice općine Korčula, a događanja oko tamošnjega uništavanja knjižne građe ponukala su ga da fenomen uništavanja knjiga u Hrvatskoj tijekom 1990-ih godina potpunije istraži. Rezultat višegodišnjega rada je studija Knjigocid – Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih (Zagreb: Profil; SNV, 2012.). Posebno se, tijekom posljednjih dvadeset pet godina, angažirao na prikupljanju građe o časopisu Praxis i Korčulanskoj ljetnoj školi. Najvažniji poticaj za taj rad bilo mu je uvjerenje da su misaona nastojanja i doseg praksisovaca važna intelektualna baština. Zbog toga je 2011. od Hrvatskoga filozofskog društva dobio priznanje za samoprijegoran rad na očuvanju i afirmaciji baštine Korčulanske ljetne škole i časopisa. Priznanje mu je dodijeljeno temeljem odluke Godišnje skupštine Hrvatskoga filozofskog društva. Godine 2014. svoju zbirku donirao je Hrvatskom filozofskom društvu.