Alojzij Šuštar (Grmada nad Trebnjem, 14. studenoga 1920. – Ljubljana, 29. lipnja 2007.) bio je slovenski svećenik, ljubljanski nadbiskup. Kršten je u župnoj crkvi u Dobrniču. Završio je osnovnu školu u Trebnju (1927. – 1932). Pohađao je gimnaziju u sjemeništu sv. Stanislava u Šentvidu (1932. – 1940.). Upisao se na Bogoslovni fakultet u Ljubljani 1940. Ujesen 1941. ljubljanski biskup Gregorij Rožman poslao ga je na studij u Rim. Studirajući filozofiju i teologiju u Rimu, boravio je na kolegiju Germanicum et Hungaricum. Licencijat iz filozofije postigao je 1943. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu obranivši tezu De caritate apud Joannem apostolum čime je stekao doktorat iz teologije.

Zaređen je za svećenika u Rimu 27. listopada 1946. jer mu jugoslavenske vlasti nisu dopustile povratak u zemlju. Za vrijeme svojih studija u Rimu, zbog zdravstvenih razloga išao je u Švicarsku, a biskup Chura, Christian Caminada imenovao ga je kapelanom u Sankt Moritzu (1949. – 1951.). Iste 1951. postao je profesorom filozofije i vjeronauka na kolegiju Maria Hilf u Schwyzu. Profesorom moralne teologije na sjemeništu u Churu imenovan je 1963. godine. Švicarsku je putovnicu stekao 1965., i nakon toga je počeo posjećivati Sloveniju. Biskup Chura Johannes Vonderach imenovao ga je svojim vikarom 1968., a iste je godine imenovan i prvim rektorom novoosnovanog Višeg teološkog učilišta u Churu. Godine 1971. postao je tajnikom novouspostavljenog Vijeća biskupskih konferencija Europe. Jugoslavenska putovnica izdana mu je 1976. godine. U Sloveniju se vratio 3. siječnja 1977. godine. Već 17. siječnja 1977. ljubljanski nadbiskup Jožef Pogačnik imenovao ga je kanonikom Stolnog kaptola. Arhiđakonom trećeg arhiđakonata Ljubljanske nadbiskupije imenovan je 19. listopada 1977. Na Bogoslovnom fakultetu u Ljubljani započeo je predavati 1978. Za izdavačku kuću Mohorjeva družba iz Celja napisao je knjigu Prenova v Cerkvi (Obnova u Crkvi).

Šuštar je imenovan ljubljanskim nadbiskupom 23. veljače 1980. Njegovo imenovanje iznenadilo je komunističke vlasti jer on ni sa čim pred njima nije bio kompromitiran. Posvećen je za ljubljanskog nadbiskupa 13. travnja 1980. uz sudjelovanje mađarskog primasa kardinala Lászla Lékaija iz Ostrogona, 27 drugih biskupa i 500 svećenika. Nadbiskup Šuštar imenovan je 1981. u Papinsko vijeće za društvene medije, a 1983. članom Kongregacije za katolički odgoj. Njegov je program bio nastaviti sa započetom obnovom Crkve, potaknuti zanimanje za vrijednosti evanđelja, potvrditi svoje riječi svakodnevnim djelima i razriješiti sva otvorena pitanja kroz otvoreni dijalog utemeljen na međusobnom poštovanju.

Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama predložio je 16. ožujka 1981. dijalog na temelju 9 točaka. Do 1986. uspio je postići da su mu vlasti dopustile da se za Božić obrati javnosti preko radija, što je bio velik napredak za Katoličku Crkvu. Bio je ekumenski aktivan, posebno njegujući odnose s Evangeličkom Crkvom i Srpskom pravoslavnom Crkvom. Šuštar je posjetio srpskog patrijarha Germana u Beogradu 1982. Bio je angažiran u osnivanju Slovenske pokrajinske biskupske konferencije unutar Biskupske konferencije Jugoslavije. Trudio se oko procesa nacionalnog pomirenja, počevši od Izjave slovenskih biskupa u ožujku 1990. i inicirajući komemoraciju na Kočevskom Rogu u srpnju 1990., a trajno je pokretao inicijative oko nacionalnog pomirenja Slovenaca. Podržao je slovenski proces osamostaljenja. Za vrijeme slovenskog rata za neovisnost apelirao je na sve biskupske konferencije i katoličke organizacije da priznaju slovensku neovisnost. Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju uspio je otvoriti 1993. Umirovljen je 1997., a umro 2007.