Pavao Tijan rodio se u Senju na Hrvatskom primorju 15. lipnja 1908. godine. Bio je hrvatski politički emigrant, leksikograf, novinar i publicist. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u rodnom Senju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1930. završio je slavističke studije. U početku je radio u Vukovaru kao privatni učitelj obitelji Eltz od 1931. do 1934., da bi se poslije zaposlio kao profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu (1935. - 1944.). Od 1938. godine surađuje s Matom Ujevićem na projektu Hrvatske enciklopedije, kao član središnjeg odbora za njezinu izradu i kao Ujevićev zamjenik i tajnik. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941., počeo je djelovati u Hrvatskom izdavačkom i bibliografskom zavodu (HIBZ). Pojavljivao se u različitim časopisima i listovima kao što su Hrvatska prosvjeta, Obzor, Jutarnji list, jedno je vrijeme bio urednik časopisa Hrvatski jezik i Književni tjednik, te je pisao za kulturnu rubriku Spremnosti. Istraživao je i kulturnu povijest rodnog mu kraja Senja i Hrvatskoga primorja. Kao pročelnik za Visoko školstvo i znanstvene ustanove u Ministarstvu prosvjete u NDH, angažirao se posebno oko osnivanja Medicinskoga fakulteta u Sarajevu 1944.
Nakon 1945. odlazi u emigraciju, prvo u Italiju, da bi se nakon 1947. godine do kraja života nastanio u Španjolskoj. Godine 1949. s grupom hrvatskih katoličkih intelektualca u Madridu pokrenuo je časopis Osoba i duh. Kao sveučilišni profesor predavao je slavistiku u Madridu na Consejo Superior de Investigaciones scientificias. Osim sudjelovanja u emigrantskim časopisima kao što su Studia Croatica i Hrvatska revija, Tijan je bio urednikom hrvatskoga programa na Španjolskom nacionalnom radiju tijekom skoro dvadeset godina (1956. - 1975.) na kojem je s antikomunističkih pozicija izvještavao o društvenim, političkim i kulturnim kretanjima u Hrvatskoj pod jugoslavenskim socijalizmom. Isto tako, u Španjolskoj kao tehnički urednik sudjeluje na projektu izrade enciklopedije španjolske kulturne povijesti pod nazivom Enciclopedia de la cultura española (1963. - 1968.). Iznimno mnogo se bavio prevodilačkim radom, tako da je prevodio mnoge rasprave i djela iz hrvatske kulture i književnosti na španjolski jezik. Tijan je umro u Madridu 2. srpnja 1997. godine.
Njegova zbirka je nastala spontanim radom tijekom njegova života u emigraciji. Kao antikomunistički intelektualac protivio se režimu u Hrvatskoj i Jugoslaviji i smatrao je svoj rad važnim u cilju rušenja komunističke ideologije i režima u svojoj zemlji. Zbog takvog stava tek je 1990-ih, nakon demokratskih promjena, mogao doći u Hrvatsku. Sređujući svoju zbirku na kraju svojega života, zaželio je da se ona prebaci u neku od znanstvenih i kulturnih ustanova u Hrvatskoj jer bi ona mogla poslužiti za istraživanje budućim generacijama o povijesti hrvatskoga antikomunizma iz druge polovine 20. stoljeća. Njegova obitelj je na kraju ispunila njegovu želju te je 2006. godine prebacila Tijanovu zbirku u Hrvatsku.